IZVJEŠTAJ IZ NAPULJA

Franko‘s je 78. pizzerija na svijetu, a oni ostaju skromni: ‘Da smo osvojili i zadnje mjesto, bili bismo sretni‘

O svojim dojmovima još jednom nam piše Ivan Šetka, voditelj zagrebačkog Franko‘s Pizza&Bara, koji je s ekipom iz pizzerije bio na dodjeli nagrada 100 najboljih pizzerija na svijetu

Zlatna pozivnica koju smo zaradili na proglašenju Top 50 Pizza Europe izložena u baru svako me jutro podsjećala na datum do kojeg sam odbrojavao poput malog djeteta do Božića. Iako smo u Napulju na Caputo kupu bili početkom ljeta, dakle nedavno, čekanje ovog puta činilo se kao vječnost. Prigoda je ovaj put stvarno bila nešto posebno, ulazak u 100 najboljih pizzerija na svijetu!

Tu sad više nema zareza ili ograde, najboljih 50 u Europi, ali bez Italije. Sada će tu biti svi. Sjeverni i južni Amerikanci, Azijci, Australci, Talijani i mi. Po prvi smo puta na proglašenje išli bez ikakvog opterećenja plasmanom. Bilo koje mjesto na ljestvici najboljih sto na svijetu zvuči sasvim prihvatljivo.

image
Ivan Šetka/Privatni album

Ovaj put imamo let direktno iz Zagreba što znatno pojednostavljuje stvar pa u Napulj stižemo vrlo brzo. Dočekuje nas vozač Diego, naravno. Nijansu preljubazan i za divno čudo jako dobro barata engleskim. No vrlo brzo smo shvatili čemu pretjerana ljubaznost, rezervirani smještaj nije baš bio identičan onom na slikama i lokacija je bila pomaknuta kilometar dalje. No, dok smo to shvatili Diego je sa svojim Audijem poljskih registarskih oznaka već odjurio Toledom. Poljske tablice u Napulju su sasvim normalna stvar, kako nam je to objasnio taksist. zbog jeftinijeg osiguranja.

Zaključili smo da apartman i nije toliko loš, i da nam se ne isplati trošiti vrijeme na natezanja i odlučili prihvatiti igru. Ostavili smo stvari i uronili u gradsku vrevu.

Trebalo je i nešto pojesti. Nakon desetak minuta hoda i ulazaka u restorane i pizzerije koje baš nisu ulijevale povjerenje odlučujemo se na provjereno. 50 Kalo s liste Top 50 pizza kojeg dio ekipe još nije imao priliku obići. Odluka se pokazala ispravnom, niti ovaj put nisu razočarali. Moja naručena La Diavola di Castelpoto sa salsicciom rossom i stracciatellom di burrata možda nije bila oku najatraktivnija, no okus je ono što se pamti.

image
Ivan Šetka/Privatni album
image
Ivan Šetka/Privatni album

U oko je nam je upao naočigled prevelik broj konobara na terasi od kojeg se komotno mogla složiti nogometna momčad. No već sa sumrakom postalo nam je jasno i zašto su tu. Odjednom se pred terasom stvorila gužva od stotinjak ljudi, mjesto se tražilo nemilice, a nama se nikako nije odlazilo jer je se njihovo kućno pivo 50 Kalo La Bionda teško može popiti samo jedno.

Kako se ipak trebalo odmoriti i naspavati pred veliki dan krenuli smo natrag u pristojno vrijeme. No, planovi su tu da se izjalove. Ispostavilo se da naš "prihvatljivi" apartman u uličici tik do via Toledo leži na koridoru prolaska vozila hitne pomoći koje tuda prolaze u prosjeku svake 3-4 minute i pri tome ne štede na rotirajućim svjetlima i sireni jer se približavaju glavnoj ulici. Zvukovi sirene i danas mi odzvanjanju glavom jer sam mudro odabrao sobu u kojoj je krevet bio tik do prozora.

I EVO NAS U DANU D

Spuštamo se do teatra Mercadante nadomak luke u kojem će se održati ceremonija. Protokol je tu malo stroži nego na "običnim" europskim proglašenjima. Postoje personalizirane elektroničke pozivnice s QR kodovima, ulazi se pod budnim okom zaštitara. Postav poznatih malo se prorijedio, ali tu su neka nova lica iz cijelog svijeta.

image
Ivan Šetka/Privatni album

U gomili sakoa i svečanih košulja ugledam Napoli plavi dres, i odmah znam o kome se radi. To je Lewandovski. Ne onaj iz Barcelone, već pizzerije Zielona Gorka, poljske predstavnice u 50 Top koji disciplinirano poštuje svoj ritual da se na proglašenjima pojavljuje u dresu nogometnog kluba grada u kojem se ceremonija održava. U Barceloni je to malo prošlo ispod radara, jer tamo je to prezime na dresu logično. U Madridu je već bila druga priča.

Pozdravljamo se i komentiramo sada već tradiciju, vrag mi ne da mira i poslovni nerv mi radi. "A ništa", kažem mu: "U Zagrebu će te čekati Dinamov dres."

image
Ivan Šetka/Privatni album

Tako su počeli pregovori oko dovođenja dosad najzvučnijeg imena na naš teren, jedva čekam objaviti vijest da je Lewandovski stigao u Zagreb.

Polako krećemo prema u dvorani, razdvajaju nas, dvojica na parter dvojica na raskošne kazališne balkone. Koliko god to grandiozno zvučalo imam ogroman tehnički problem, od tamo su svi na fotkama kao buhice. Tako da će foto reportaža s ceremonije biti malo skromnija.

Svjetla se gase, kazališni zastor podiže i show može početi.

Zbog duplo većeg broja no inače, jer ovdje se radi o 100 najboljih pizzerija iz cijelog svijeta, odbrojavanje ide ubrzano, u blokovima po 5.

Iako smo realno neopterećeni plasmanom, ipak se nadamo da nećemo biti baš stoti ili 99. Prvih pet je pročitano i idu prema pozornici, nas nema. Drugih 5, opet ništa. Očekivanja ispunjena. Pozicije 90-80 prolijeću bez nas i sada sam već vrlo zadovoljan.

I NAPOKON, VODITELJICA IZGOVARA: "FRANKO’S PIZZA & BAR"

Zauzeli smo 78. mjesto, odnosno u prvom ulazu na listu odmah smo se popeli za 22 mjesta. Preskočili smo i nekoliko talijanskih pizzerija, neka mjesta koje sam godinama pratio po Instagramu i obilazio kako bi od njih učili. Ne da smo zadovoljni, već smo prezadovoljni. Kakva godina! Jedino smo možda malo razočarali našeg vjernog kroničara Ribafisha, koji nam je poručio da se ne vraćamo kući bez top 10. Oprosti Riba, dat ćemo sve od sebe sljedeće godine.

image
Ivan Šetka/Privatni album

Dok su odbrojavanja išla dalje, mobitel ne prestaje drndati. Poruke i čestitke stižu odasvud od Slovenije do Kostarike, prvi članci su već na portalima. Na pozornici se u međuvremenu desio prilično neočekivan rasplet oko konačnog poretka.

Peto mjesto zauzeo je londonski Napoli on the road, četvrti su Confine iz Milana, treće mjesto osvaja japanski The pizza bar on 38th. Drugo mjesto podijelila su dva talijanska predstavnika, Diego Vitagliano pizzeria i I Masanielli - Francesco Martucci. Pobjednik, najbolja pizzerija na svijetu za 2024. godinu je Una Pizza Napoletana iz New Yorka, SAD. Kakvo iznenađenje u dvorani.

Proceduru dalje već znamo, zajedničko i pojedinačno slikanje u 50 Top košuljama, pa odlazak na party. Predivna napuljska noć tek je počela.

LUDO PUTOVANJE

Sutrašnji dan donosi nam još jednu obavezu koja nam nije teško pala, posjetiti World Fior di latte summit u organizaciji Latterie Sorrentina, jedne od najpoznatijih proizvođača fior di lattea i ostalih mliječnih divota koje koristimo na našim pizzama. No, to je tek navečer. Procjenjujemo da imamo dovoljno vremena za izlet na otok Capri.

image
Ivan Šetka/Privatni album

Po vremenskim prognozama danas je posljednji lijep ljetni dan, sutra slijedi promjena vremena. Bez puno razmišljanja spuštamo se u luku i kupujemo karte za trajekt i ukrcavamo se na prvi dostupan. Kako smo ušli među posljednjima dočekala su nas mjesta na početku nečega što je otprilike potpalublje, s tim da nas dvojica sjedimo u obrnutom smjeru na pomoćnim sjedalima, a druga dvojica imaju pogled ravno u željezni bijeli zid, prozori su negdje iza.

Trajekt kreće mirno, no čim je izašao iz luke i dodao gas kreće drama. Udarci valova na tom mjestu zvuče kao da smo svom silom udarili u rubnjak kolnika, i svaki put cijeli trajekt odskoči za pola metra. Kako sjedim okrenut prema svim putnicima pratim im promjene izraza lica i kako se jedan po jedan ustaju i kreću prema toaletu. Ni naš dvojac okrenut prema meni nije imun na morsku bolest, vidim da se preznojavaju.

"Samo gledajte u neku udaljenu točku i bit će OK", pokušavam im pomoći.

"Ma u šta da gledamo, ispred nas je samo bijeli zid."

Nema pomoći.

HA-HA-HA, THEY‘RE YOUR CLOTHES

Lagano zeleni iskrcavamo se na Capriju i ubrzo shvaćamo da naša ideja kako iskoristiti posljednji lijep ljetni dan u Napulju uopće nije bila originalna. Tu je vjerojatno 90% svih turista koji su trenutno u Napulju i solidan broj domaćih. Redovi za taksi i žičaru, koje su jedine opcije za dalje, protežu se na desetke metara i očito je da nemamo vremena za to jer kroz nekoliko sati moramo natrag zbog Fior di latte summita. Uspješno se upuštamo u pregovore za najam broda koji će nas prevesti dalje i kroz nekoliko minuta ukrcavamo se na brodicu kojom upravlja vremešni barba koji nas iz nekog razloga oko otoka vozi tik uz hridi. Pri tome doslovno mislim tik uz hridi jer smo u nekoliko navrata bili sigurni da ćemo u njih udariti.

Prolazimo između glasovitih stijena Faraglioni zajedno s desecima različitih morskih plovila svih dimenzija i zastava koje valovitim morem jurcaju u svim smjerovima i stižemo u Marina Piccolu. Pomalo nestvarno mjesto. Ako ga moram ukratko opisati rekao bi da je kombinacija "Emily in Paris" i "The Beach" s Leonardom di Caprijem. Po ležaljkama, plažicama i barovima ravnomjerno su raspoređeni ruski mafijaši, pravi i wannabe modeli, vremešne dobrostojeće gospođe, razne verzije galebova svih boja kože, naočigled nespojivi parovi koje dijele decenije i mi u potrazi za kupaćima. Jer, ovaj izlet nije bio planiran.

image
Ivan Šetka/Privatni album

Potragu završavamo vrlo brzo, samo je jedno mjesto gdje se mogu nabaviti, a vlasnik očito ima rafiniran smisao za humor jer izbor je blago rečeno komičan. Od svega ponuđenog biramo najbolje moguće, jedne s kapetanskim sidrima, druge s nogometnim loptama, dok mene zapadaju crvene s limunima i limunadama. Dok nas jedini član posade koji je ponio kupaće fotografira sa šeretskim osmijehom, kroz glavu mi prolazi slika Travolte i Samuel L. Jacksona iz Pulp Fictiona. Upravo tako smo izgledali.

image
Ivan Šetka/Privatni album

Kratko kupanje i upućujemo se prema baru s pogledom na The Rocks. Na ulazu stoji traka kao za ulaz u VIP klub. Ok, nema šanse da nas puste u ovim tragikomičnim kupaćima pomislim. No, za neko divno čudo staff podiže traku i pušta nas unutra. Naručujem Negroni i uživam u momentu, That’s life, rekao bi Sinatra i moj story na Instagramu.

Doduše, u ovom momentu je možda manje uživao kolega kojeg je zapao red da plati ovu rundu.

POVRATAK U NAPULJ

Nekako se uspijevamo vratiti u Napulj, na brzinu presvući i stići do Sant’ Anastasie. Malog mjesta koje se praktički spojilo s velikim gradom. Tu se nalazi Sorrentina i u krugu mljekare odvija World Fior di latte summit. Prizor koji nas je dočekao, malo je reći, bio je iznad svih očekivanja.

image
Ivan Šetka/Privatni album

Na ulazu su nas dočekale vile, monociklisti, artisti na štulama, a unutra sva poznata lica iz svijeta pizze, gdje je sasvim normalno da te Peppe dođe žicat vatre dok čeka u redu za fantastične steakove na jednom štandova u nizu, band svira ‘Sara perche ti amo‘, a Franco Amodio prolazi i nazdravlja.

Na kraju, sve što još mogu reći jest, dojmove nakon ovog iskustva vjerojatno ćemo slagati još neko vrijeme.

image
Ivan Šetka/Privatni album
image
Ivan Šetka/Privatni album
image
Ivan Šetka/Privatni album
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. studeni 2024 07:26