Nedavno smo na polici jednog supermarketa gdje, kao i obično, redovito provjeravamo ponudu maslinova ulja, primijetili nešto neobično. Dvije boce ulja domaćeg proizvođača, u konkretnom slučaju PZ Postira, različito su deklarirane - jedna kao djevičansko, a druga kao ekstra djevičansko maslinovo ulje - imale su, naravno, različite cijene. Ništa čudno, rekli bismo, no neobično je bilo to što se ulje niže kategorije prodaje po višoj cijeni od onog koje je deklarirano više kvalitete. I to ne malo, djevičansko ulje u ovom je slučaju skuplje od ekstra djevičanskog čak za 6 eura. (23,99 E/17,99 E)
To nas je ipak nemalo iznenadilo pa smo za ta dva ulja napravili kemijsku i senzorsku analizu.
Kemija je pokazala da su analizirana ulja ispravno deklarirana. Ovo djevičansko je s razlogom u nižoj kategoriji jer je jedan parametar iznad maksimalne dopuštene vrijednosti da bi bilo ekstra djevičansko maslinovo ulje. Dakle, dovoljan je samo taj jedan parametar, od ukupno devet, da ulje ne zadovoljava dopuštene vrijednosti ekstra djevičanskog maslinovog ulja i ono odmah pada u nižu kategoriju.
Osim pet parametara s kojima se po pravilniku o uljima od ploda i komine maslina, NN 7/09 i 112/09 odnosno po uredbi (EEZ) br.2568/91 dokazuje kvaliteta ulja i svrstava u kategoriju, napravili smo i dodatnu analizu (preostala četiri parametra) sastava i sadržaja znakovitih masnih kiselina koje maslinovo ulje najviše ima.
Uvid u analizirane parametre upućuje na to da između ta dva ulja nema velike razlike (osim u tom jednom parametru, K270), pa je to ulje i s razlogom deklarirano nižom djevičanskom kategorijom. Prema certifikatu, niže su vrijednosti polinezasićenih masnih kiselina (linolna i linolenska) koje prve oksidiraju sa vremenom i stvaraju štetne slobodne radikale masnih kiselina. Dakle, više vrijednosti K270 daju niže vrijednosti ovih kvalitetnih omega masnih kiselina, linolne i linolenske.
Uz kemijsku proveli smo i senzorsku analizu. Ulja su praktički identična. Bez mana, ali i bez pozitivnih karakteristika kojih bi u obje kategorije ulja trebalo biti: mirisa na maslinu, nešto gorčine i eventualne pikantnosti. Ali ništa od toga nema u tim uljima, samo zamorna masnoća.
Daljnjom kontrolom, iščitavajući detaljnije deklaraciju svakog proizvoda, nailazimo na informaciju o zemlji podrijetla. Zanimljivo, nisu ista, a sve upućuje na to da su - identična. Samo je ovo djevičansko vjerojatno nešto starije, s vremenom oksidiralo, i zato je svrstano u nižu kategoriju.
Za ekstra djevičansko maslinovo ulje navedena je zemlja podrijetla EU, a za djevičansko Hrvatska, k tome još i dodatno kvalificirano na prednjoj naljepnici oznakom "Hrvatski otočni proizvod".
Ili na kraju jednostavno domoljubno pomisliti da je i maslinovo ulje niže kategorije vrednije i bolje od svakog ulja koje dolazi iz EU-a samo zato što je hrvatski otočni proizvod?
Otok Brač je naš najpoznatiji otočni proizvođač koji proizvodi najviše maslinovog ulja, ali opet – kako kaže Kazo iz serije "Bitange i princeze" – budimo realni: ne više od proizvođača u EU.
Naposljetku, zapitali smo se: kako to da na policama naših trgovačkih lanaca više nema tih drugih tržišnih etiketa maslinovog ulja koja su klasificirana kao djevičansko ili, ne daj bože, ulje komine masline ili miješanih maslinovih ulja? Odgovor bi mogao biti: vjerojatno su se sva prelila u ekstra djevičansko maslinovo, s oznakom podrijetla EU.
