Dobra zemlja za slobodne krave?

Otkud potječe moj biftek, od koje je sorte i čime je krava bila hranjena pitanja su na koja ćete u Hrvatskoj, čak i u najboljim restoranima, teško dobiti odgovor. Nedaleko od Petrinje posjetili smo malenu pionirsku farmu koja uzgaja goveda na ekološki prihvatljiv način. Nažalost, većina ove teladi, rođene na otvorenom i othranjenje na majčinu mlijeku bez prihrane, na kraju završi u tovu. Ovakvo je meso superiorne kvalitete koju tek trebamo naučiti cijeniti.

Vedran Sekulić, 30-godišnji bradati kauboj na slici, priznat ćete, uopće ne izgleda kao tipičan hrvatski direktor. Ovog Siščanina, koji je diplomirao stočarstvo na Agronomiji u Zagrebu, snimili smo u smiraj dana na Banovini, 15-ak kilometara južno od Petrinje, u redovitom obilasku stada koje trenutno čini 150 grla goveda pasmina simentalac, hereford, charolais, limousin i angus, te njihovi međusobni križanci. Tvrtka kojom upravlja, A.T.L.d.o.o., bavi se uzgojem goveda na ekološki prihvatljiv način. To znači da krave i bikovi slobodno žive i pasu na brežuljkastim pašnjacima podno Zrinske gore, napajaju se u čistim potocima, i uopće se ne prihranjuju raznim koncentratima. Krave se tele na otvorenom, a tek ih zima privremeno otjera u štalu, na dijetu od sijena i silirane trave. Ove uzgajivače ne zanimaju mliječni proizvodi, mlijeko je namijenjeno isključivo teladi. Ova je godina posebno teška zbog velike suše – hrane i mlijeka je manje i telad sporije raste. Mlada tvrtka još se nije organizirala kao proizvođač koji sam plasira svoje meso, pa većina teladi završi u tovu kod drugih proizvođača mesa. Tipičan hrvatski paradoks? Domaći potrošač, naime, ne prepoznaje teletinu iz ekouzgoja, koja nije blijeda, nego – zbog aktivnog života na čistom zraku – crvena poput junetine, pa za nju ne želi platiti cijenu teletine. Što je prava šteta. Očito, ono što smo nekoć znali tek trebamo ponovo naučiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 18:11