Iako im na početku dežurni zlonamjernici nisu predviđali veliki uspjeh, danas je Corto Maltese jedno od omiljenih mjesta u gradu Splitu, a privlači podjednako turiste i domaće goste. Premda ovi domaći svoje vrijeme većinom dočekaju tek nakon sezone, kada napokon mogu na miru uživati u zanimljivim jelima zabavnih naziva, a da kraj njih na terasi ne stoji čitav red ljudi koji čekaju na stol, što je ljeti gotovo svakodnevna pojava.
Barem je bila prethodnih sezona, a dok se ne otvore granice, upravo se domaćem gostu usklađeni tim Corto Maltesea s posebnim užitkom posvećuje. Da u restoranu sve teče glatko brine se staloženi Vedran Cvitković, koji se doima kao sušta suprotnost vlasniku Danijellu Nikolli, čovjeku naizgled beskonačne energije. Jer čim smo kročili u Corto Maltese kako bismo saznali što se novo kuha, dobro raspoloženje i brojni planovi samo su krenuli prštati iz njega.
A kako i ne bi bio dobro raspoložen, kada radi što voli, a zajednica koju je stvorio oko restorana u ulici Obrov 7 u srcu Splita vjerno mu se vraća. To se pokazalo ključnim u trenutku kada je trebalo ponovno sve pokrenuti nakon time-outa koji je proglasila zloglasna korona.
- Smatram da ćemo puno lakše prebroditi krizu upravo zato što od početka radimo zdravu hranu, brinemo se o kvaliteti namirnica i posvećujemo se ljudima tako što pokušavamo potaknuti druženje i život naše ulice. Jako nam je važno približiti se domaćem čovjeku. Cijelu godinu stvaramo smjer kojim želimo ići i optimistični smo. Možda se neće sve vratiti na staro, ali će sigurno biti bolje - govori s uvjerenjem Nikolla.
Poviše restorana nalazi se pogon u kojem sami rade kruh, tjestenine, džemove, kolače i druge sastojke potrebne za pripremu jela na aktualnom meniju, a u otvorenoj kuhinji, u koju svi mogu zaviriti, kuhari Toni Boban i Marijo Sučić funkcioniraju kao jedan mozak. Dok Toni nepokolebljivo gura naprijed u pokušaju da istovremeno izvede sve ideje koje mu ne daju mira, Marijo je ona racionalna strana mozga koja smiruje strasti i pomaže stvoriti potrebnu ravnotežu.
Ležerno uređenje restorana, terasa koja sada zauzima malo veći prostor kako bi se kompenziralo za nova pravila sigurnosti i prave poslastice koje stižu iz kuhinje aduti su koji su već počeli privlačiti nove goste. Sa svakim novim jelom koje uvedu u Corto Malteseu pokušavaju biti što kreativniji, kako u osmišljavanju samog jela, tako i u odabiru njegova naziva. Na zimskom meniju su se tako našli i krem juha od bjelovarskog pijetla zvana Višnja Pivac, jadranska riba Hama sutra, zatim goveđi obrazi nazvani Bezobrazno govedo, kao i Balada o slanom moru u obliku domaćih tagliatella s kozicama, vongolama, cherry rajčicom i butargom od cipla. Njihov Pič... dim, poznati rižoto od dimljenih pizdica, jedini je klasik koji ni nakon tri godine na meniju ne planiraju dirati.
- To je jedino jelo koje uopće nismo mijenjali jer je jedno od najprodavanijih, što zbog izvanrednog okusa, što zbog naziva koji privlači pozornost - nasmijao se Nikolla, da bi nam Boban potom servirao i jednu od novijih kreacija, iznimno aromatičnu janjetinu koju prvo pripremaju u sous videu pa trgaju, začine i konfitiraju, a potom spajaju s osvježavajućom salatom od crvenog kupusa, relisha od jabuke i domaće majoneze, pire krumpirom te raskošnim demi glace umakom od janjećih kostiju i sušenih brusnica.
Smatra da će s obzirom na situaciju neke stvari na novom meniju morati ipak mijenjati jer ne znaju kada će sezona doista krenuti, ali misao vodilja im je da s jeftinijim namirnicama naprave nešto doista jako dobro.
- Najbitnije nam je držati kvalitetu. U novom meniju planiramo ići na teletinu, jela od morskog psa, laganije salate, tartar od janjetine… - nabraja Boban dok mu se naočigled u glavi roje ideje. Nadahnuće nalazi u testiranju svojih granica, kao i granica namirnica. - U fazi sam u kojoj me zanima dokle mogu ići. Nastojim uvijek napraviti što inovativnije i drugačije jelo. Nije poanta ponavljati meni, nego se nastojimo razvijati. Najlakše je kopirati - treba misliti svojom glavom. A i nakon cijele sezone malo i dosade stvari - slegnuo je Boban pomalo prkosno ramenima pri pomisli na monotoniju.
Volio bi svojim radom jednog dana dostići razinu svojih mentora Željka Nevena Bremeca i Hrvoja Zirojevića, koji ga i dalje nadahnjuju da uči i bude bolji, a smatra da održavanjem dobrih odnosa s kolegama iz drugih splitskih restorana, kao što su Bokeria, ARTiČok ili Šug, napreduje cijela splitska scena. Ponekad svrate i do Corta, da ga pozdrave, dobrodušno se narugaju i vide što se novo sprema. Jer znaju da je to uvijek vrijedno pažnje.