U samom centru Zagreba, u Praškoj 8, potkraj svibnja potiho je otvoren Pojoda Nautic Club. Riječ je o klupskom restoranu zatvorenog tipa, dakle o lokalu koji ne prima druge goste osim svojih članova, u pravilu ljudi kojima je zajednička ljubav prema moru. Svaki član, naravno, može sa sobom pozvati i svoje goste koji nisu članovi, i to njih čak troje - s obzirom na to da svaki od sedam stolova ima po četiri stolca, pa bi bilo bedasto da član sjedi sam. Može, naravno, sjediti i u društvu drugih članova kluba, što vjerojatno nije rijedak slučaj - osim ako su baš nedavno dijelili palubu pa im se više ne da. Što se, dakle, tamo kuha?
Nova mediteranska kuhinja? Ne znam bih li to baš tako nazvao, jer ne znam što bi tu bilo novo, već je sve izmišljeno - kaže Christian Misirača, naš poznati chef koji je u ovu mirnu luku, kao suvlasnik i partner, uplovio skupa s iskusnim nautičarom i poslovnim čovjekom Zvonimirom Mesićem. - Prije bi to bio neki mediteranski fusion, jer ovdje ne kuhamo samo jela našeg, jadranskog Sredozemlja, nego i španjolska, francuska, grčka, turska ili ona sjeverne Afrike. Sve je to Mediteran i pravi je izazov kombinirati namirnice i sastojke iz tog silnog bogatstva.
Na ulasku u stan na prvom katu dvorišne zgrade, gdje se smjestio taj ekskluzivni klub, prvo prolazimo pokraj šanka gdje odmah primjećujemo lijep izbor viskija, ruma i nekih drugih zanimljivih boca. Hodnik zatim vodi uz otvorenu kuhinju do sale restorana, kojom dominira veliko ulje našeg istaknutog kolorista Vatroslava Kuliša, također člana kluba. Slijeva je vinski hladnjak s nešto šampanjaca i pjenušaca te reprezentativnim izborom hrvatskih vina.
Christian Misirača u nekoliko nam je tanjura ukratko predstavio svoj svemediteranski pristup u kuhinji. Riječ je o pet jela s pet sredozemnih obala, i nisu sva iz mora.
Mediteranska je kuhinja više od ribe - kaže Misirača dok potpaljuje ugljen za roštilj. - Svaki dan prije dolaska u klub idem na tržnicu i gledam što ćemo kuhati. Jako mi je važna sezona i svježina, kao i porijeklo namirnice. Riba i morski plodovi uvijek su iz našeg mora, najsvježiji, ali neka jela uvijek moramo imati na meniju, poput salate od hobotnice ili janjeće pljeskavice, to se uvijek traži.
Svaki dan pečemo svoju focacciu, sa i bez sipinog crnila, koju poslužujemo gostima uz Belićevo ulje. Ili bouillabaisse, na koji sam zbilja ponosan - ne znam gdje u nas možete pojesti takav tanjur za taj novac. Ali, uvijek me veseli i kad gosti naruče piletinu na marokanski, jer primjećujem da je neki naruče i sljedeći put.
Iako restoran radi do pet popodne, tu ne prestaje aktivnost kluba. Svakog tjedna ovdje su i posebne večeri vezane uz razne radionice, akcije za očuvanje podmorja, čišćenje jadranskih uvala i slično. Uz to, u planu je i regata, kao i škola jedrenja za najmlađe. Osim tematskih večeri, kao što su, primjerice, iskustva prve plovidbe preko Atlantika jednog od članova, ili aukcijske prodaje radova eminentnih umjetnika od čega prihod ide u svrhe očuvanja Jadrana, klub svojim članovima nudi mogućnost organiziranja raznih večera i poslovnih prezentacija.
Članom kluba postaje se na preporuku dva postojeća člana, a godišnja je članarina 4500 kuna. Skupo? Pa, ako imate na umu sve pogodnosti kluba koje uključuju popuste u pojedinim marinama za nautičare ili prilikom kupnje kod njihovih partnera kao što su vinarija Benvenuti ili ulja Belić… Da i ne govorimo o senzacionalnom bouillabaisseu radi kojeg se želite učlaniti čak i ako vam jedra inače rijetko lepeću nad glavom, a koji ćete platiti manje nego pizzu ili burger u nekim gradskim lokalima. Jer, na kraju, ovdje se ljudi okupljaju radi mira pojode i istih onih mirisa i okusa zbog kojih se voli more.
A jela Christiana Misirače možete samo voljeti: to su jednostavni, lijepi tanjuri čistih mediteranskih okusa. Ovo su samo neka od njih.
