Nije to najljepši ambijent u kojem ste bili, dapače, daleko je od toga. U velikoj sali koja je prilično tamna postavljeni su drveni stolovi s papirnatim podmetačima, a u ljetnim mjesecima, dok sjedite na terasi, nemate bogzna kakav pogled na prirodu. Ipak, to je sve potpuno nevažno. Odnosno, postat će vam nevažno čim naručite porciju špek-fileka s parmezanom, pod pretpostavkom, naravno, da ih volite toliko da zbog njih sjednete u auto i zaputite se na staru Karlovačku cestu. Porcija je i više nego obilna pa dođite gladni, jako gladni! Mi smo ih prvi put jeli ljetos, bilo je valjda više od 35 stupnjeva, ali nismo im mogli odoljeti. Bili su dobri kao rijetko gdje, taman začinjeni, lagano pikantni i jednom riječju, izvrsni. Porcija stoji 60 kuna, ali vrijede! Otada samo ondje jedemo špek-fileke.
Brojni chefovi složit će se da se pravi kuharski zanat poznaje u pripremi jednostavnih “narodnih” jela. Onaj tko je nakon škole odmah krenuo raditi pjenice i ne zna skuhati dobro varivo, špek-fileke, bolognese ili obraditi meso i ribu, ne može se zvati kuharom. U Bicku sve navedeno znaju pripremiti dobro. Prije nekoliko dana ponovno smo ondje svratili na ručak. Naručili smo gulaš od hobotnice s palentom po preporuci konobara i lešo janjeću koljenicu s lešo povrćem i raštikom. Gulaš je bio gust, taman i punog okusa. Loptica poslužene palente nije instant-verzija, nego prava domaća palenta. Ali ta lešo janjetina! Meso se odvajalo od kosti samim dodirom noža, jušni dio nije bio proziran kakav često zna biti u restoranima. Uglavnom, takva je priprema svojstvena samo kućnom kuhanju, kad pripremate ručak za obitelj pa ne štedite ni na čemu. Nije jeftina, porcija stoji 106 kuna.
Možda zbog nostalgije za obiteljskim okupljanjima, a možda do stvarne kvalitete ovog jela, mi smo bili osvojeni. Kući smo ponijeli porciju variva od poriluka s ječmom i mesom kopuna. Ponovno vrlo ukusno i bogato, možda ipak malo premasno. Bicko nudi i izvrsna pečenja. Jedno je od rijetkih mjesta u gradu gdje možete naručiti mliječnu svinjetinu. Riječ je o tradicionalno španjolskom specijalitetu izvornog naziva conchillo asado, a karakteristična je hrskava korica i meko meso koje se topi u ustima, a porcionira se tanjurićem. Pečeni praščići nisu nova stvar u Bicku, ali od lani u ovom slučaju služe isključivo meso hrvatskog porijekla i to sorte crne slavonske i turopoljske svinje te banijske šare. Za ovo jelo potrebna je prethodna narudžba, a radi se samo sa svinjskom mašću i soli. Deserti nisu najjača karta ovog restorana, znaju biti prepuni teških krema i preslatki. Usluga je domaćinska. Konobari su vrlo susretljivi i lako vas mogu nagovoriti na narudžbu još jednog jela. Cijene se možda mogu doimati previsoke, ali s obzirom na kvalitetu namirnica, ovdje znate što jedete, a to i košta. Nalaze se u neposrednoj blizini Arena centra pa umjesto da potrošite gotovo približan iznos u restoranima brze prehrane, neusporedivo bolje je rezervirati stol u Bicku. Ručak koji uključuje varivo od poriluka s mesom od kopuna, gulaš od hobotnice, lešo janjeću koljenicu s raštikom, kolač, kruh, veliku bocu mineralne, dva gemišta i desert stajao nas je 344 kune.
Hrana: 9/10
Ambijent: 6/10
Usluga: 8/10
Vrijednost za novac: 8/10