Simpatična, pomalo nostalgično uređena Ježeva kućica novo je ruho dobila prije nešto više od godinu dana, kad su lokal u maksimirskoj šumi preuzeli Iva i Stefan Prelić Danas na jela s dnevnog menija na kojem se nerijetko nude klasici poput sarme, graha, janjetine s bižima ili bunceka te poneko modernije jelo ovdje zalaze sve generacije gostiju.
U maksimirsku šumu zaputili smo se jedne subote poslijepodne kad su i terasa i restoran bili popunjeni do pola, što je ljubaznom osoblju dalo dovoljno prostora da se posveti svakom gostu. Predugog čekanja tako nije bilo, a hrana je na stol dolazila u idealnim razmacima. Na njihovu subotnjem meniju su tri juhe, od čega smo odabrali onu od poriluka (26 kn) i klasičnu goveđu juhu (22 kn), zatim teleće pečenje, patku, punjenu vješalicu, buncek s kiselim zeljem, gurmansku pljeskavicu, biftek s njokima i vrganjima, pohanog piceka, hobotnicu sa šurlicama, tuna steak, raviole punjene skutom, cannellone i njoke u umaku od vrganja. Goveđa juha bila je punog okusa, gusta i bogata, s komadićima mesa, zasitna i krepka, no krem juhu od poriluka više bismo opisali kao povrtnu krem juhu s obzirom na to da se poriluk osjetio u jednakoj mjeri kao i ostatak povrća te nije bio posebno naglašen. Unatoč tome, juha je bila ukusna, svilenkasta, ne previše gusta, a porcija taman dovoljno velika da otvori apetit za glavno jelo. Nakon juhe, na stol je stigla poveća porcija mekanog, sočnog telećeg pečenja s lijepo pečenim, hrskavim izvana, a kremastim iznutra pekarskim krumpirom (99 kn).
Naručili smo i slasnu, nimalo suhu patku s mlincima (90 kn), čije se meso raspadalo već na dodir vilice i koja je, zaključili smo, zasigurno jedna od boljih koje smo imali prilike probati u domaćim restoranima. Mlinci su bili odlično pripremljeni, nimalo gnjecavi i dobro obloženi masnoćom od pečenja. Porcije su u oba slučaja bile dovoljno velike i prilično zasitne te, unatoč činjenici da smo o pečenjima iz Ježeve kućice čuli samo pozitivne recenzije, čak i nadmašile očekivanja. Iako deserti nisu navedeni na dnevnom meniju, u hladnjaku ih je bilo čak nekoliko pa smo tako između čokoladne torte, tiramisua, orahnjače i dizanog kolača s rogačem te pite od jabuka i kocki s rogačem odabrali posljednja dva.
Pita od jabuka (25 kn) instantno nas je podsjetila na domaće varijante kakve su se pripremale nekada: s pomalo neutralnom, ali ukusnom prhkom podlogom i hrskavim posipom od prhkog tijesta te debelim slojem sočnih jabuka na najslađi je način zaključila ručak. Kocke od rogača s grožđicama i jabukama, s druge strane, bile su prilično zbunjujućeg oblika, okusa i teksture. Na stol nam je, naime, stigao okrajak s tvrdim rubom, a sam je kolač bio nedovoljno sladak čak i za kakvu varijantu zdrave slastice, zbijen te nepotrebno dodatno posipan šećerom u prahu. No, treba spomenuti, osoblje je odmah zamijetilo naše nezadovoljstvo, ispitalo situaciju te nam navedeni kolač na kraju nisu naplatili, iako smo inzistirali na tome.
Po preporuci, u Ježevoj kućici popili smo odličan gemišt (13 kn) i prije završetka ručka još jednom obišli terasu iza samog lokala te odlučili da se, s pojavom prvih toplijih dana, ovdje zasigurno vraćamo na kakvo dobro pečenje ili ručak s nogu. S obzirom na popularnost koju je posljednjih mjeseci stekla Ježeva kućica, svakako treba napomenuti da su rezervacije vikendom itekako poželjne, a želite li unaprijed odabrati jelo, dnevnu ponudu možete provjeriti na društvenim mrežama.
Hrana: 8/10
Ambijent: 7/10
Usluga: 8/10
Vrijednost za novac: 8/10