24 h na tanjuru: Anita Šupe

Nutricionistica Anita Šupe, diplomirala je prehranu i nutricionizam na geteborškom sveučilištu, a svoja iskustva dijeli putem bloga Istine i laži o hrani

Hranim se prema LCHF principima, što znači Low Carb High Fat ili manje ugljikohidrata (šećera i škroba), a više prirodnih zdravih masnoća.

Iz prehrane sam tako izbacila šećer, pšenicu i druge žitarice, rafinirana biljna ulja, margarine i industrijske prerađevine koje su prepune štetnih kemijskih aditiva. Izbarala sam pravu hranu, namirnice u njihovu izvornom obliku, a ne industrijsku, rafiniranu hranu koja uključuje genetski modificirane žitarice, umjetne industrijske masnoće, razne kemikalije, pojačivače okusa, umjetna sladila…

Također ne jedem tjesteninu, kruh ni ostale pekarske proizvode od pšeničnog brašna. To će možda nekima zvučati strašno, ali ja zapravo jedem nešto puno finije i ukusnije od većine ljudi koje poznajem.

Za mene su proizvodi od pšeničnog brašna, uključujući tjesteninu, potpuno bezukusni pa nemam osjećaj da se nečega odričem.

No, kada mi se primjerice jede pecivo, nešto mirisno i toplo, napravit ću ga od mljevenih orašastih plodova, kokosova brašna, jaja i maslaca. Današnja pšenica nema nikakve veze s onom pšenicom od koje su naše bake mijesile kruh.

Takva pšenica više ne postoji, a ova nova je laboratorijski proizvod, genetski modificirana kako bi što više rodila, bila otpornija na štetočine, bolesti, klimatske uvjete i tone pesticida koji se redovito koriste u komercijalnom uzgoju, a to ljudsko tijelo ne može probaviti. Stoga povijest “nove” pšenice i konzumacija neprirodne hrane u obliku rafiniranih namirnica, kruha i pekarskih proizvoda ide paralelno s poviješću kroničnih bolesti i pretilosti diljem svijeta. A to nažalost sačinjava važan stupanj moderne prehrane.

Zdravlje u namirnicama

S druge strane, zbog neosnovanog straha od masnoće i kolesterola, tradicionalne domaće masti, poput svinjske masti i maslaca, zamijenili smo biljnim uljima i margarinom jer nam je rečeno da je tako zdravije. No, nije nam rečeno da se biljna ulja, kao što su suncokretovo, sojino, kukuruzno i ostala jestiva ulja, sastoje velikim dijelom od višestruko nezasićenih masnih kiselina koje oksidiraju na visokim temperaturama (užegnu se).

Osim toga ta ulja sadrže previše omega-6 masnih kiselina u odnosu na omega 3-masne kiseline, a to dovodi do stvaranja kroničnih upala u organizamu i do kroničnih upala u krvnim žilama.

Zbog svih tih činjenica u znanstvenim se krugovima zna da je pravi uzrok srčanih bolesti upravo upala u arterijama koja nastaje zbog prekomjerne konzumacije omega-6 masnih kiselina, šećera i rafiniranih ugljikohidrata.

A većina industrijski prerađene hrane upravo je krcata šećerom, brašnom i biljnim uljima.

Vraćanje izvorima

LCHF filizofija predstavlja zapravo vraćanje pravoj izvornoj prehrani koja uključuje odbacivanje rafiniranih i genetski modificiranih namirnica koje nisu postojale do prije 50 do 100 godina. To znači povratak svinjske masti, pravog maslaca, špeka i jaja u naše kuhinje. Zato i ja biram hranu i namirnice iz domaćeg, lokalnog i organskog uzgoja, a odbacujem onu iz masovnog punu štetnih kemikalija.

U skladu s tom filozofijom živim i svakodnevno pripremam svoje obroke. Dan mi tako započinje doručkom koji se sastoji od velike šalice domaćeg kefira, dva jaja u meko i kave. Ujutro nikad nisam previše gladna, potrebno mi je uistinu malo, ali da je hranjivo. Zato biram jaja (naravno, domaća) koja su najsavršenija hrana, jer daju sve moguće hranjive sastojke, energiju i sitost. Za ručak preferiram ribu, no jedem i sve vrste mesa, po mogućnosti iz domaćeg, slobodnog uzgoja.

Pun tanjur povrća

Umjesto uobičajenih škrobastih priloga (tjestenine, riže, krumpira, kruha) tanjur uvijek napunim povrćem, koje pripremam na razne načine. Danas će to biti puretina sa šampinjonima, paprikama i tikvicama s grila. Uz to je obavezna zelena salata te umak od žumanjaka, maslaca i začinskog bilja, nešto poput majoneze. Umake uvijek radim sama jer kupovne umake i majoneze ne jedem. Večera je lagana: salata od svježeg povrća, na primjer od rotkvica, rajčica, krastavaca i luka s domaćim kozjim sirom i orasima.

Ovakvi obroci su vrlo ukusni i daju sitost jer sadrže dovoljno prirodne masnoće i sve druge hranjive tvari poput proteina, vitamina, minerala. Uz to nema one tipične težine u želucu i osjećaja umora kao kad se pojede obrok pun tjestenine i pekarskih prozivoda koji su, među ostalim, proizvedeni od namirnica upitnog podrijetla. Takvom načinu prehrane nikada se više ne bih vratila.