Ledeni čajevi popularno su, ne samo ljetno, osvježavajuće piće. Ipak, konzumni “Ice Tea” najčešće nema nikakve veze s pravim čajem - to je, jednostavno, zaslađen, aromatiziran napitak napravljen od voćne baze, s okusom breskve, limuna, brusnice, mente itd. Tom je, dakle, šećernom soku jedina poveznica s pravim ledenim čajem to što se pije rashlađen i može biti slične boje.
Pravi ledeni čaj ponajprije bi trebao biti pripremljen od lišća biljke čaja, Camellia sinensis, ali tu je konfuziju u nas, gdje “čaj piju samo bolesni”, i inače teško razriješiti. Dakle, čaj od metvice, šipka ili kamilice nije pravi čaj, što ne znači da se i te biljke ne mogu pripremati cold brew metodom, ili da takvi biljni čajevi ne mogu biti ukusni.
No vratimo se pravom čaju, onom kineskom (otuda lat. sinensis), jer nam je zanimljivo kako se on ponaša kada ga pripremamo s hladnom, umjesto da ga uobičajeno prelijevamo manje ili više vrućom vodom.
Kao što možda znamo, pravi čaj dolazi u više tradicionalnih tipova, oblika i inačica, ovisno o tome je li samo sušen u hladu ili na suncu, polufermentiran, fermentiran, dimljen, pečen… Može, ovisno o stupnju oksidacije odnosno fermentacije, biti bijeli, žuti, zeleni, oolong, crni, a praktički su svi pogodni za cold brew, uz iznimku pu’era (ili pu erha), čaja najdulje i najkompleksnije fermentacije koji je važno prelijevati vodom na 100 C - ali o tome drugi put.
Uglavnom, nema boljeg ledenog čaja, što god poslije stavili u njega kako bi mu nadogradili okus i aromu, od onog koji ste napravili cold brew metodom od pravog čaja, bilo u listićima, bilo u filter vrećicama.
Postupak je krajnje jednostavan, ali iziskuje određeno vrijeme: lišće čaja ili filter vrećice stavite u staklenu posudu s poklopcem (može i obična boca, obavezno staklena, ali trebat ćete lijevak), prelijte hladnom vodom i ostavite preko noći u hladnjaku, a potom procijedite. Cold brew, dakle, podrazumijeva da čaj prelijete hladnom vodom, a ne vrućom koju ćete pustiti da se ohladi i onda staviti u hladnjak.
Razni izvori navode različito vrijeme namakanja čaja, od 4, 6 ili čak 24 sata, no nama se najpraktičnijom pokazala upravo prekonoćna metoda - navečer preliješ, ujutro procijediš.
Zeleni čaj, koji mnogi smatraju i najzdravijim zbog količine antioksidansa, zapravo je osjetljiviji i treba mu kraće vrijeme namakanja, jer inače može postati gorak - nekima, pa ni nama, to ne smeta jer volimo taninski stisak zelenog čaja u ustima, ali ako skratite namakanje, do toga neće doći. Čajevi koji su dijelom ili potpuno fermentirani - oolong ili crni čajevi - bez problema mogu podnijeti dulje namakanje. No, kad već spominjemo tanine i antioksidanse, recimo i to da čaj namakan u hladnoj vodi u pravilu ima manje gorčine, a znanost tvrdi i da je količina sačuvanih dragocjenih antioksidansa dvostruka veća. Pritom se pokazalo i to da je u hladno pripremljenom čaju i količina teina, odnosno kofeina, niža. Zdravlje prije svega.
Procijeđeni čaj nakon namakanja možete držati u frižideru još tri do četiri dana, ali toliko vam litra ionako vjerojatno neće trajati.
Što se aromatike tiče, cold brewing neće dati iste rezultate kao tradicionalna vruća priprema, no iznenadili biste se kako će vam se brzo osjet izoštriti na suptilne arome hladno pripremljenog čaja. A da i ne govorimo o specifičnim vrstama kao što su tajvanski oolong čajevi ili junanski aromatizirani pravim cvjetovima jasmina.
Naravno, važno je da voda bude kvalitetna - ako ne stanujete baš blizu izvora čiste vode, što je vrlo izgledno, bit će dobra i filtrirana, koja je ipak mekša od one iz pipe, barem u vašem gradu.
Količine čaja također ovise o individualnom ukusu: nama se mjera od jedne čajne žlice na 0.75 l vode, koliko neki propisuju, nije pokazala dovoljno izdašnom, iako smo upotrijebili vrlo kvalitetan Chun Ya zeleni čaj. Kad smo utrostručili količinu čaja i na litru vode stavili četiri čajne žlice, rezultat nam se puno više svidio. Naravno, mnogo ovisi o tipu čaja koji ćete upotrijebiti, ali to vam ostaje istražiti i prilagoditi vlastitom ukusu.
Naš je savjet da nabavite što kvalitetniji čaj (taj je uvijek u listićima, a ne u filter vrećicama), jer o tome, naravno, ovisi i kvaliteta vašeg hladnog čaja. A hoćete li u svoj čajni cold brew dodati limunova soka, listića svježe mente ili npr. matičnjaka, vaša je stvar. Slobodno mu dodajte i još leda, pogotovu ako ste napravili jači, i servirajte ga u staklenoj čaši. Pokušajte ipak, barem za prvi put, ostaviti čaj nezaslađenim - možda vam se svidi, a puno više osvježava i otvara vam perspektivu za arome i okuse koji bi inače ostali zagušeni dodanim šećerom.
Kako god, domaći čajni cold brew vrijedi probati, osobito za ljetnih vrućina. I tko zna, možda upravo otkrijete svoje najdraže piće za svako doba godine.