Da se vratimo trideset i više godina u djetinjstva tadašnjih klinaca, vrlo vjerojatno jedan od pet prehrambenih rituala bilo toćanje keksa u mlijeko i to vikendom kad su se ujutro mogli gledati crtići. Osim u kućnim ritualima, u keksima se tražila utjeha i kod raznih životnih situacija kao što su razbijena koljena u parku, potrgane igračke, probušena guma na biciklu, pad s najniže grane susjedove trešnje, izgubljena trka u spuštanju niz snježnu padinu na školskoj torbi, poraz u graničaru, razrušeni dvorci od pijeska na moru ili kula od karata koje su se gradile s analitičkom predanošću. Svi problemi nestali su u tren oka poput rukom obrisanih suza s obraza samo tom jednom gestom pruženog keksa.
Kad su u trgovine došli keksi koje je proizvodila tvornica Bambi, oni su naprosto bili dio obavezne opreme na igralištu, dvorištu, parku ili u torbi na školskom izletu.
Nekad je taj isti keks spasio situacije poput nenajavljenih gostiju subotom ili neuspjelih rođendanskih torti. Nedjeljni ručkovi bili su prava mala životna slavlja gdje se veselilo samo tome što su obitelj i prijatelji na okupu. Obiteljske razmirice bez kojih teško da može proći veće obiteljsko okupljanje izglađivale su se rečenicom "a što kažete na komad torte?". Sve važne stvari poput igre lastika, cip copa, polijevanja vodom u vrtu postajale su nevažne i jurilo se zadnjim atomima snage na tortu.
Jedna od najpoznatijih torti iz djetinjstva koju i danas volimo praviti samo da evociramo minule uspomene iz nekih prošlih i pomalo zaboravljenih vremena je plazma šarlota. U stvaranju te slatke utvrde poseban gušt bilo je slaganje kultnih keksa oko svilene kreme (višak se kriomice "krao" iz zdjele ili kuhače), a najteže je bilo čekati da se kremasta bomba ohladi. Takva torta nije se radila na neki tek usputan utorak ili četvrtak, ona je bila simbol posebnog trenutka. Prvo se radio biskvit i odvajali keksi za gradnju slatkog "dvorca". Onda se trebalo čekati na biskvit, u međuvremenu bi se pravila čokoladna krema (molećivim pogledom mnogima je polazilo za rukom da mame ili bake odstupe od recepta i dodaju još malo čokolade). Isti pogled i drugi trikovi koristili su se pri izradi kreme.
Ljeti se nije peklo mnogo kolača što je klincima bilo potpuno neprihvatljivo. U zahtjevnim trenucima debate, u kojoj su mame i bake dobivale bodove teškom mukom često je postignut sporazum da se umjesto kremastih čuda kao što je Napoleon torta s kremom od Plazme naprave čokoladna krema s keksima ili sladoledni kup s mrvljenim Plazma keksom. Oznaka za vrijeme i povratak kući bila je "možeš se igrati do mraka", a tek kad bi te kući dočekao taj sladoledni kup u svim mogućim bojama? E to su bili trenuci za pamćenje. Posebni blagdani bili su kad bi odbor odraslih ipak popustio i odlučio kupiti sve namirnice za vruće knedle.
Danas na to vrijeme gledamo s nostalgijom. Posljednjih nekoliko godina, utrku za vremenom i druženjem zamijenili smo distanciranjem i maskama. Nedavno smo skinuli maske, no jesmo li vratili osmjeh na lice? Dobra je vijest da keksi i dalje postoje i možda bismo mogli prokušati provjeren trik onom gestom s početka priče iz prošlih vremena kad je jedan keks brisao sve probleme. Ako ih već neće u potpunosti izbrisati, danas će nas natjerati na osmjeh koji nam je toliko teško pokloniti i možda natjerati na promišljanje da jednostavne stvari kao što su zajedničko pravljenje torte, umrljana odjeća blatom u parku ipak mogu popraviti dan.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Plazmom.
