Elfyn Evans bio je tragičar završnice prvog WRC Croatia Rallyja (2021.) - kada je u Kumrovcu zaorao po travi u posljednjem zavoju posljednjeg brzinca posljednjeg dana relija i za minijaturnih 0.6 sekundi darovao pobjedu Sebastienu Ogieru - a nešto vrlo slično dogodilo se i Ottu Tänaku godinu kasnije na hrvatskim cestama.
Estonac je također bio vodeći uoči posljednjih 14 kilometara između Zagorskih Sela i Kumrovca, doduše ne s prevelike 1.4 sekunde, ali ipak je prednost. Međutim, tom je odlučujućom dionicom Kalle Rovanperä projurio poput rakete te bio 5.7 sekundi brži, odnosno u konačnom zbroju slavio s 4.3 sekunde boljim vremenom u odnosu na Tänaka.
- Ja nisam previše riskirao, ali Kalle očito jest i odradio je sjajnu vožnju - govorio je tada Tänak.
Taj je brzinac, ujedno i takozvani Power Stage (za koji se dijele dodatni bodovi za pet najbržih) i od strane WRC-a ušao u konkurenciju kao jedan od najboljih posljednjih brzinaca uopće. Bio to ili ne, ostat će svakako dobro upamćen, najviše zbog fantastične vožnje Rovanpere, dok je Tänak tu ostao “na krivoj strani povijesti”.
Prilika za revanš
Međutim, dobra je stvar u sportu što uglavnom uvijek postoji prilika za revanš. Pa će tako Tänak imati svoju ovoga vikenda. Opet će Croatia Rally završavati u Kumrovcu, možda i treći put tek tamo padne konačna odluka o pobjedniku, no trebat će prije toga proći 19 ostalih brzinskih ispita i na njima biti jednako brz te se snaći na sada već općepoznato nepredvidljivom, zbunjujućem i raznovrsnom hrvatskom asfaltu.
- O, da... itekako mi je poznata priča o 50 nijansi Hrvatske - nasmijao se Ott Tänak, svjetski prvak iz 2019. godine, dok smo razgovarali u M-Sportovom šatoru u servisnoj zoni na Zagrebačkom velesajmu.
- Uvjeti se na cestama ovdje mijenjaju konstantno. U jednom brzincu možeš imati 10-20 različitih podloga, a ponekad čak i ako izgledaju isto, nisu iste jer imaju potpuno drugačije prianjanje guma.
Tänak je na premijeri WRC Croatia Rallyja osvojio četvrto mjesto, a lani mu je, dakle, pobjeda izmaknula za koju sekundu. No, Ott je lani u posljednji dan utrke ušao kao pravi, okorjeli kockar, sa stilom “sve ili ništa”. Uzeo je, naime, samo mekši set guma i dok mu to nije pomoglo u početku, kasnija kiša omogućila mu je da prestigne Rovanperu, ali onda se u Kumrovcu opet vozilo na potpunoj suhoj cesti i to je bio nemoćan.
- Da, ovdje je u Hrvatskoj oba puta do sada bilo vrlo teško pogoditi prave gume za utrku. Prve je godine bilo potpuno suho, ali čak ni tada nije bilo jednostavno izabrati gume, a lani je s promjenjivim vremenom bilo još kompleksnije. A čini mi da bi takvo vrijeme moglo biti i ovaj put, tako da ni sada neće biti jednostavno. Izbor guma je ovdje, očito, uvijek kockanje, a vidjet ćemo kako će završiti ovaj put.
Uz takvu vječnu dilemu, teško se pripremati za utrku?
- Najbolja priprema je iskustvo, ono je najvažnije. Prve godine je, razumljivo, bilo za sve teško jer nitko nije imao iskustva na ovim cestama. Sad je nešto lakše, jer osjetili smo različite uvjete pa otprilike imamo saznanja kako će se automobili, odnosno gume ponašati.
Hrvatski reli četvrta je utrka u kalendaru WRC za 2023., ali i prva potpuno asfaltna nakon Monte Carla (asfalt, ali inače prekriven ledom i snijegom), Švedske (snijeg) i Meksika (makadam).
- Istina, makar bih rekao zapravo da smo i u Monte Carlu imali čisti asfalt, jer ove godine nije bilo snijega uopće, kako ga inače zna biti. Mislim da su veće šanse da sada ovdje na brzincu Platak vidimo više snijega nego što ga je bilo u Monte Carlu. No, bit će izazovno kako god, jer dosta je kiše padalo proteklih dana, pa će ceste mogle biti skliske i blatnjave.
No, to je zapravo ono čemu se Tänak potajno i nada.
- Kišni uvjeti nam na asfaltu bolje pašu, automobil bolje reagira. U Monte Carlu smo se na suhoj cesti na dužim dionicama mučili s potrošnjom prednjih guma. Nadam se da ćemo ovdje imati bolji balans i moći napadati malo više.
Estonac se, inače, ove godine vratio pod okrilje Forda, preciznije M-Sporta, momčadi koja zapravo već godinama vodi WRC program za poznatu marku automobila, a to je momčad koja mu je prije 12-13 godina dala prvu opipljiviju priliku u WRC-u i s kojom je počeo graditi uspješnu karijeru. Kasnije je s Toyotom 2019. osvojio naslov svjetskog prvaka, pa onda tri godine proveo u Hyundaiju, da bi se sada vratio u Ford.
- Glavna motivacija povratka bila je imati momčad iza sebe i boriti se za prvenstvo, za titule - kaže Ott, što daje naslutiti da u Hyundaiju možda nije osjećao potpunu potporu momčadi, budući da je nekako uvriježeno kako je to Neuvilleova momčad.
No, kako god bilo, sada je opet u starom jatu.
- Unatoč pet godina izbivanja, nije mi trebalo dugo vremena za privikavanje, pogotovo ne s momčadi, s ljudima jer to su skoro sve osobe koje sam dobro poznavao od ranije. Tu nije bilo problema s uhodavanjem, ali je zato promijeniti automobil na ovoj razini i početi praktički od nule, sa svim podešavanjima i općenito shvaćanjem i učenjem automobila, jer nikad prije nisam vozio ovaj model Pume, malo teži zadatak i zahtijeva vremena.
Prva utrka je to i pokazala, jer u Monte Carlu zauzeo je skromno peto mjesto (u automobilu s kojim je Sebastien Loeb, inače, godinu ranije bio pobjednik), ali već je potom u Švedskoj to bila druga priča. Tänak je, naime, pobijedio na snježnoj utrci i činilo se da je obnovljeno partnerstvo s Fordom ekspresno proradilo na obostrano zadovoljstvo. Međutim, potom je u Meksiku opet sve otišlo u krivom smjeru, a 35-godišnji Ott s Pumom je zauzeo tek deveto mjesto.
- Općenito, uz ponašanje automobila i opcije koje sam dosad imao za uštimavanje automobila prema svojim željama, nisam bio sposoban naći način kako bi automobil radio za mene. Niti ja mogu voziti kako paše automobilu niti se Puma ponaša kako bih ja htio. Ne podudaramo se, malo je to zeznuto, ali automobil je dobar, kvalitetan i siguran sam da ćemo s vremenom doći do rješenja.
Postolje nije nešto što bi ga zadovoljilo.
- Na svakom reliju uvijek dolazim po pobjedu. Teško je reći trenutačno nešto više o mojim očekivanjima u Hrvatskoj, jer uvjeti su nedosljedni i bit će zeznuta utrka. Ono što je sigurno, mi ćemo sa svoje strane dati najbolje što možemo, ali tek kad krene utrka vidjet ćemo čemu se možemo nadati. I dalje mislim da je Toyota u prednosti, da su oni referentna točka, a ni Hyundai nije loš tako da ćemo imati snažne rivale - rekao je Tänak, koji je inače od aktivnih vozača po broju WRC pobjeda (18) prvi do Sebastiena Ogiera (57).
TITULA JE ULTIMATIVNI CILJ ZA SVAKOG TKO KRENE U RELI
Tänak je prekinuo seriju od 15 uzastopnih sezona u kojima je svjetski reli prvak bio Francuz, prvo Sebastien Loeb (9), pa imenjak mu Ogier (6). Estonija je 2019. postala deveta država koja je dala WRC prvaka.
- Titula je ultimativni cilj za svakog tko krene u reli, odnosno dođe u top momčadi i blizu prilike za osvojiti naslov prvaka. Zato je, jasno, bio super osjećaj osvojiti naslov - kaže Tänak, koji u sljedeće tri sezone nije uspio ponoviti uspjeh.
- Da bi se sve ponovilo, treba biti sve perfektno posloženo oko tebe. Dugačka je sezona, puno utrka, puno kilometara i puno prepreka koje treba preskočiti. Ništa se ne može napraviti sam, odnosno nije to samo posao vozača, već je potreban cijeli tim oko teme, da svi rade i pušu u istom smjeru.
TRAKTOR? NARAVNO DA GA ZNAM VOZITI, PA JA SAM DEČKO SA SELA
U jednom od ranijih intervjua, Tänak se našalio da ako ostane bez mjesta u WRC momčadi, da se uvijek može vratiti doma u Estoniju i svojim traktorom razgrtati snijeg.
- Traktor? Da, naravno da ga znam voziti. Ja sam odrastao na selu, tako da sam morao znati upravljati njime i, jasno, da sam ga često vozio. Jer kao mlađi morao sam raditi i izboriti se za svoj put u reli. Nije uvijek bilo lagano - reći će Ott, koji je rođen u malenom gradu Kärli u unutrašnjosti Estonije.