Toyotina limuzina Mirai, što je japanska riječ za budućnost, prvi je serijski automobil s pogonom na vodik u svijetu, predstavljen još potkraj 2014. godine.
Nije, međutim, bio najljepši automobil u klasi, zbog nerazvijene mreže punionica vodika niti najpraktičniji, a još je stajao čak 78.600 eura u Njemačkoj (kod nas se nije ni prodavao). Ne čudi stoga što je u svijetu u proteklih sedam godina prodano svega 17.940 primjeraka (uključujući i jedan je primjerak poklonjen papi Franji), uglavnom u Sjedinjenim Državama i Japanu.
Toyota, međutim, ne odustaje od vodika i tehnologije gorivnih članaka. U studenome prošle godine Japanci su predstavili drugu generaciju – čak 4,98 metara duga limuzina sad izgleda privlačno poput coupéa s četverim vratima, ali i otmjeno kao da je posrijedi Lexus.
Od prethodnika nije samo 9 centimetara dulja, nego i 5,5 niža. Sprijeda mjesta ne manjka, a i sasvim je ugodno zahvaljujući opuštenom položaju za upravljačem, vrhunskim materijalima, minijaturnoj digitalnoj instrumentnoj ploči i na dodir osjetljivom središnjem zaslonu od 31,2 centimetra.
Straga sad umjesto dvije smiju sjesti tri osobe, ali baš i neće uživati u obilju prostora – tijesno nije samo za koljena, nego i za glave, a pretjerano prostran nije ni prtljažnik (službenih podataka nema, ali prethodnik je raspolagao s 361 litrom).
Posljedica je to triju umjesto prethodnih dvaju spremnika, koji bi doseg s prijašnjih 550 kilometara prema tvrdnjama proizvođača trebali povećati za 30 posto, odnosno na pristojnih 650 kilometara. Najveći je ugrađen uzdužno u Toyotinu novu globalnu platformu TNGA, a preostala dva manja poprečno ispod stražnje klupe, odnosno u podu prtljažnika i sveukupno prihvaćaju 5,65 umjesto prijašnjih 4,60 kilograma vodika.
U prtljažniku su još i litij-ionska baterije s 84 članka, kao i novi sinkroni elektromotor sa 182 KS i 300 Nm. Gorivni članci koji proizvode za rad elektromotora potrebnu električnu struju smješteni su sprijeda i nema ih kao dosad 370, već svega 330.
Toliko o teoriji. No, kakav je osjećaj za upravljačem? Opušten. Tajna nije samo u gotovo dvije tone težine i skoro tri metra dugom međuosovinskom razmaku, nego i u stražnjem umjesto dosadašnjeg prednjeg pogona, kao i idealnom rasporedu težine (50:50).
Sa svega 182 KS i 300 Nm nije, međutim, startan kao električni automobili – do stotke stiže za prosječnih 9,2 sekunde – ali je zato krajnja brzina kao i kod većine elektroauta ili plug-in hibrida ograničena na skromnih 175 km/h (prije 186 km/h). I u vožnji, dakako, vlada potpuna tišina.
Potrošnja? Tijekom trosatne vožnje ulicama Zagreba i okolice kretala se između 0,7 i 2,1 kilogram vodika na stotinu kilometara, odnosno u prosjeku oko 1,5 kilograma, što znači da svaki prevaljeni kilometar stoji oko kunu (kilogram vodika u Njemačkoj, je kod nas se ne prodaje, stoji 9,50 eura, odnosno 71,5 kuna).
Druga generacija Miraija neće se prodavati na našem tržištu, jer kod nas postoji samo jedna punionica vodika na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, premda situacija nije puno bolja ni u ostatku EU (Njemačka ih, primjerice, ima samo 96), a ni cijena – premda osjetno niža nego prije – i dalje iznosi prilične 64.000 eura.
Ukratko
Za razliku od prve generacije iz 2014., druga generacija izgleda privlačnije, poput coupé-limuzine duge 4,95 metara, uz izdašan međuosovinski razmak od 2,92 metra
Sprijeda je mjesta u izobilju, ali je straga tiješnje. Ćelije goriva smještene su sprijeda, spremnici za vodik i elektromotor straga
Sa svojih 182 KS i 300 Nm, gotovo dvije tone težak Mirai do stotke stiže za pristojne 9,2 sekunde, ali je krajnja brzina ograničena na skromnih 175 km/h