Piše: Nicol Kolar, dr.med., specijalizantica obiteljske medicine
Tijekom svog rada u ambulanti, vrlo često dobivam pitanja od pacijenata, najčešće onih koji boluju od kroničnih bolesti (poput šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka, pacijenata na hemodijalizi s učestalim proljevima ili pak oboljelih od Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti): „što nam sada preporučujete da jedemo?“ ili pak „s kojim vitaminima da pojačamo naš imunitet?“
Te me to potaknulo na istraživanje dostupnih medicinskih baza podataka s idejom da ipak nekako sve počinje ‘iz naših crijeva‘. Jesmo li doista ono što jedemo? Na to pitanje možda neću dati kompletan odgovor, ali u današnjim dostupnim bazama istraživanja možemo pronaći jako veliki opus studija provedenih na temu utjecaja crijevne mikroflore i različitih bolesti. Ja sam se ipak pokušala dotaknuti onih tema s kojima se dosta često susrećem u svome radu, nadajući se da ću nekom pacijentu budućem ili prošlom napokon moći konkretno odgovoriti na pitanje: Što sada trebamo jesti ili koji probiotik uzeti u datom trenutku.
U crijevnom sustavu čovjeka živi oko sto milijuna mikroorganizama. Mikrobioma najvećim dijelom nastanjuje gastrointestinalni sustav, s time da se oko 102 bakterija po gramu nalazi u želudcu dok u debelom crijevu oko 1011 po gramu. Za rast i razmnožavanje najviše im odgovara okoliš u debelom crijevu, budući da većina njih zahtjeva anaerobni okoliš. U zdravih pojedinaca, mikrofloru crijevnog sustava u najvećem dijelu sačinjavaju mikroorganizmi iz rodova Firmicutes, Bacteroidetes, Proteobacteria i Actinobacteria. Crijevni mikrobiom jedinstven je za svakog čovjeka poput otiska prsta te se smatra da će u budućnosti postojati tzv. ‘mikrobiološki otisak‘ .
Prva i veća kolonizacija crijevnim bakterijama započinje odmah nakon rođenja, a nastavlja se tijekom dojenja odnosno uvođenja prvih namirnica. Negdje do 3. godine djetetova života crijevna se mikroflora formira te dobiva svoj prepoznatljivi ‘mikrobiološki otisak‘.
Po čemu je tako specifična i važna crijevna mikroflora?
U ljudskom organizmu postoji više od 1000 vrsta tzv. ‘dobrih bakterija‘ od kojih neke imaju ključnu ulogu u razgradnji hrane, sintezi vitamina i ostalih nutrijenata poput bakterija iz roda Bifidobacterium (to su gram-pozitivni, anaerobni mikroorganizmi). Drugi pak mikroorganizmi poput Escherichiae coli, Lactobacillus, Streptococcus, Helicobacter pylori i Bacteroides fragilis, čine oko 70 posto udjela u ukupnoj crijevnoj mikroflori. Nazivaju se još ‘patobionti‘ što znači da u određenim stanjima pod utjecajem okolišnih, genetskih ili drugih faktora mogu postati patogeni mikroorganizmi te izazvati bolest nad nekim organskim sustavom. Ostalih 20-30 posto ukupnog crijevnog mikrobioma (poput Akkermansia muciniphila (A. muciniphila), Faecalibacterium prausnitzii i Roseburia intestinalis i drugih) imaju ulogu održavanja integriteta crijevne barijere koja ima važnu ulogu u zaštiti unutrašnjosti crijeva od utjecaja vanjskog svijeta.
Fizička crijevna barijera sastoji se od mikrobiološke barijere koju čine mikrobiom i crijevna mukoza te epitelnih stanica zajedno s vezivnim tkivom. Sluznica crijevne barijere bogata je limfnim tkivom u kojem se nalaze stanice imunosnog sustava što objašnjava povezanost probave i imunosnog odgovora. U našem organizmu osim sluznice probavnog sustava koja ima svoje bogato limfno tkivo, respiratorni i urogenitalni sustav uz mliječne žlijezde također posreduju bogatim limfnim tkivom koje se još u medicini skraćeno naziva, MALT (engl. common mucosa-associated lymphoid tissue). Limfni sustav komunicira međusobno putem recirkulacije. Drugim riječima, susret s antigenom (toksinom iz okoliša) u jednoj sluznici prenosi se na druge sluznice unutar MALTA-a. Ako se naruši integritet crijevne barijere dolazi do propusnosti crijeva (eng. leaky gut). Takvo stanje omogućuje ulazak mikroorganizama, toksina i neprobavljenih tvari u krvotok pri čemu dolazi do stvaranja začaranog kruga infekcija te samim time neželjenog sistemnog imunološkog odgovora.
Različite bolesti
Upravo narušavanje integriteta crijevne sluznice dovodi do crijevne disbioze tj. prekida u ravnoteži crijevne mikroflore kada se pokreću različiti kaskadni mehanizmi inflamatornog odgovora (upalnog odgovora) na razini stanice i oslobađaju pro-inflamatorni citokini (medijatori upale - održavaju upalnu reakciju) dovodeći do sistemnog upalnog odgovora koji može indirektnim putem imati posljedice na razne organske sustave i time izazvati različite bolesti od autoimunosnih, neurodegenerativnih do kardiovaskularnih oboljenja.
Mnogobrojna istraživanja dokazala su različite i važne uloge crijevne mikroflore te su se uspjeli izolirati genetski materijali pojedinih sojeva bakterija, zahvaljujući današnjim sofisticiranim genetskim metodama. Tako se uspjela dokazati uloga crijevnog mikrobioma u regulaciji endokrinog, imunološkog te neuroendokrinog sustava.
Putem tzv. osovine ‘crijevo-mozak‘ crijevna mikroflora utječe na naš neuroendokrini sustav i sekreciju pojedinih neurotransmitera poput serotonina (tzv. „hormon sreće“) te kortizola (luči se u stresnim situacijama ili pojačanom potrebom za hranom) te indirektnim putem nadzire ljudsko ponašanje i reakcije na stres. Također, crijevna mikroflora utječe na razgradnju te probavu ugljikohidrata i proteina, što može direktno utjecati na kardiovaskularni sustav i nastanak kardiovaskularnih bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti kako u svijetu tako i kod nas u Hrvatskoj.
Također, putem različitih mehanizama djelovanja, što je dokazano istraživanjima, crijevna mikroflora i svakodnevna prehrana imaju utjecaj na razvoj i nastanak kako kardiovaskularnih tako još i neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti jedne od najčešćih neurodegenerativnih bolesti te odmah iza nje, Parkinsonove bolesti.
Što može pomoći
No, vratimo se na priču o poveznici između crijevnog mikrobioma i kardiovaskularnih bolesti.
Crijevna mikroflora sudjeluje u razgradnji i probavi ugljikohidrata, masti i bjelančevina (poput bakterija iz sojeva Bifidobacterium, Bacteroides,Lactobacillus, Faecalibacterium, Akkermansia i Roseburia) te svaka neuravnoteženost u crijevnoj mikroflori, a koja nastaje uslijed loše, dugotrajne i neadekvatne prehrane tzv. ‘zapadnjačke prehrane‘ koja obiluje visokokalorijskom, masnom i konzerviranom hranom, može dovesti do disbalansa u metabolizmu masti, bjelančevina i ugljikohidrata te samim time pridonijeti u nastanku kardiovaskularnih bolesti uz ostale glavne čimbenike rizika. Najznačajniji promjenjivi čimbenici rizika su: arterijska hipertenzija, hiperlipidemija, pušenje, pretilost, nepravilna prehrana, tjelesna neaktivnost i dijabetes. Među njima su najrašireniji pušenje, arterijska hipertenzija i hiperlipidemija, a učestalost pretilosti i dijabetesa posljednjih desetljeća je u porastu.
Tako se u mnogobrojnim istraživanjima pronašlo kako kod osoba koje boluju od dijabetesa melitusa tipa 2 (šećerne bolesti) postoji disbalans mikroorganizama koji su gore navedeni, a ključni su u putevima razgradnje masti, bjelančevina i ugljikohidrata. Dok s druge strane, pojedine studije dokazale su pozitivan učinak od uzimanja pojedinih sojeva mikroorganizama kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2, putem probiotika i prebiotika, poput Lactobacillusa paracasei i casei gdje su uspjeli dokazati poboljšanje vrijednosti glukoze u krvi te samim time i dobar indeks glikemijske kontrole.
Te za kraj, spomenimo još centralni živčani sustav (CNS) koji s crijevima koja nose svoj vlastiti živčani splet tzv. enterični živčani sustav komunicira putem senzornih i motoričkih živčanih vlakana te neurotransmitera (kemijski spojevi koji prenose živčani signal u tijelu). Upravo crijevna mikroflora koju možemo nazvati još ‘endokrinim organom za sebe‘ luči pojedine neurotransmitere koji izravno imaju utjecaj u pojedinim situacijama na moždano tkivo što može dovesti do upalnog odgovora i na koncu neurodegeneracije tkiva. Točan mehanizam i trenutak nastanka nekih neurodegenerativnih bolesti u ovisnosti o mikrobiomu, još se istražuje i nema dovoljno podataka, ali u nekim studijama kod osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti pronađene su niske razine mikroorganizma iz soja Lachnospiraceae koji je važan u razgradnji i proizvodnji kratkolančanih masnih kiselina (koje imaju u našem tijelu brojne pozitivne funkcije poput: antikancerogene, kardioprotektivne i anti-upalne).
U budućnosti potrebna su još dodatna saznanja i alati kojima bi se mogli dokazati pozitivni ili negativni učinci terapijskih uzimanja probiotika ili prebiotika u pojedinim bolestima kako bi se mogli postići benefiti u liječenju pacijenata. Do tada, sezonska i raznovrsna prehrana temeljena na principu mediteranske prehrane, a izbjegavanje tzv. zapadnjačke prehrane može pomoći našoj crijevnoj mikroflori u održavanju njezine ravnoteže i samim time doprinijeti cjelokupnom zdravlju ljudskog organizma, uvelike.