Još od Niccola Machiavellija naovamo u politici se logikom ili moralom neobranjivi potezi brane sintagmom o tome da "cilj opravdava sredstvo". Za istom tom rečenicom vjerojatno će u svojim postizbornim analizama posegnuti i Miroslav Škoro kada bude razmatrao mudrost odluke o pokretanju jedne od difamacijski najmalignijih izbornih kampanja viđenih u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina.
Nešto više od 100 tisuća glasova dobivenih u drugom krugu zagrebačkih izbora, respektabilan rezultat u Osijeku te brojna izborena mjesta u lokalnim predstavničkim tijelima diljem države možda će se činiti kao epilog koji opravdava kampanju koja je armirala identitetsku percepciju Domovinskog pokreta kao stranke krajnje, ideološki isključive i...