Otvaranje vinoteke Kabinett na zagrebačkoj Novoj vesi spada među vijesti koje su me najviše razveselile ove godine, barem kada je riječ o vinima.
Kako joj ime kaže (kabinett je jedna od bazičnih kategorija u njemačkoj vinskoj hijerarhiji), ta će vinoteka jednim dijelom biti posvećena njemačkim vinima.
Njemačka je jedna od najvažnijih vinskih nacija.
Većina klasičnih svjetskih knjiga o vinu u svojim sadržajima Njemačku uvrštava odmah poslije Francuske: Italija, Španjolska i Kalifornija bore se za iduća tri mjesta.
Usprkos tome, i usprkos raznim aspektima njemačko-hrvatskih veza, njemačka se vina u Hrvatskoj nikada nisu prodavala. U redu, na tržištu se katkad moglo naći nekoliko pljoskica iz Franačke, ili pokoja butelja rizlinga, ali radilo se uglavnom o irelevantnim vinima, koja ni na koji način nisu reprezentirala veličanstvenu njemačku vinsku tradiciju.
A ta je tradicija utemeljena na rizlingu, vjerojatno najplementijem bijelom grožđu, čija vina, sasvim sigurno, mogu najdulje odležavati.
Vlasnici Kabinetta uvezli su u Hrvatsku vina s etiketom Schloss Johannisberg.
Schloss Johannisberg, iz Rheingaua, danas više nije vodeća njemačka vinarija, ali je bez ikakve sumnje povijesno najvažnija.
Schloss Johannisberg doslovno je izmislio rizling.
Kako navodi britanski vinski autor Freddy Price u svojoj informativnoj i nadahnutoj knjizi “Riesling Renessaince” iz 2005. godine, Schloss Johannisberg prva je vinarija u Njemačkoj koja je sve svoje vinograde zasadila isključivo rizlingom, grožđem koje je rođeno u Rheingau.
Schloss Johannisberg prva je vinarija koja je počela proizvoditi rizling s plemenitom plijesni (botrytisom).
Schloss Johannisberg dva je stoljeća bio sinonim za vrhunski rizling, baš kao što je Dom Perignon veći dio 20. stoljeća bio sinonim za vrhunski šampanjac.
Schloss Johannisberg, koji obuhvaća 35 hektara vinograda, proizvodi sve tipove rizlinga, od kabinetta (suho vino), preko spatlesea (kasna berba), auslesea (izborna kasna berba), beerenasulesea (izbor bobica), trockenbeerenauslesea (TBA, izbor suhih bobica, najskuplji i najrjeđi rizlinzi) do ledenog vina.
Jučer sam imao prigodu probati auslese iz 2007. godine, koja je donijela jednu od najboljih njemačkih berbi u ovom desetljeću.
Schloss Johannisberg auslese iz 2007. senzacionalno je vino, koje virtuozno balansira između ultralakog, baletanskog tijela, intenzivnih voćnih aroma (sušene breskve, prezrele marelice, nešto citrusa, sušena papaja i mango), snažne, kisele i mineralne strukture i fantastičnog voćnog, slatko-kiselog okusa, s tek blagim naznakama meda i s aftertasteom po jabukama.
Vino je istodobno jako lagano i nježno, aromatski intenzivno i beskrajno elegantno.
Sadašnje voćne arome za desetak bi godina trebale dobiti petrolejsku crtu, a vino, zbog svoje perfektne kiseline, ispred sebe posjeduje barem tridesetogodišnji potencijal.
Rizlinzi poput Schloss Johannisbergova auslesea predstavljaju sasvim drugi svijet u usporedbi s većinom slatkih vina, kao i s austrijskim, alsaškim ili australskim rizlinzima.
Dolazak Schloss Johannisberga u Hrvatsku herojski je pionirski pothvat velikog značaja za sve uistinu strastvene i znatiželjne vinske konzumente.
Vina iz Schloss Johannisberga trebala bi doći u prodaju u božićnom tjednu. Budući da bazični rizling, dakle suhi kabinett, stoji oko 120 kuna, što je za taj rang kvalitete ekscentrično jeftino, predbilježio sam se za sanduk.
Auslese je, naravno, znatno skuplji.
Šampanjac tjedna
Vilmart, Grande Reserve, Champagne
Grande Reserve bazični je šampanjac male obiteljske vinarije Vilmart, čiji je vlasnik i enolog Laurent Champ prije nekoliko dana predstavio svoje butelje u opatijskom restoranu Bevanda. Laurent Champ sve šampanjce fermentira i odležava u drvenim bačvama, a Grand Reserve (70% chardonnaya, 30% pinot noira), najlakše Vilmartovo vino, koje se ipak svjetlosnim godinama razlikuje od stvari poput Moet et Chandona, izvanredna je vrijednost za novac.
alkohol: 12 posto, cijena: 250-300 kuna, ocjena: 8/10
Strano bijelo vino
Mount Nelson Sauvignon, 2008., Marlborough, Novi Zeland
Klasični novozelandski sauvingon, s umjerenim alkoholom, s kombinacijom zelenih i tropskih mirisa, uravnotežen i elegantan. Odlično ide uz sushi i sashimi. Mount Nelson vlasništvo je Toskanca Lodovica Antinorija, legendarnoga talijanskog vinara koji redovito ljetuje na hrvatskoj strani Jadrana.
alkohol: 12,5 posto, uvoznik: Vivat, cijena: 90-120 kuna, ocjena: 7/10
Domaće crno vino
Zlatan Crljenak, 2007., srednja Dalmacija
Zlatan Plenković prvi je komercijalno buteljirao hrvatski zinfandel. Radi se, naravno, o sorti crljenak kaštelanski, koja je sredinom 19. stoljeća došla u Ameriku, gdje su je prozvali zinfandel, i koja je u Dalmaciji izumrla. Plenković je zinfandelom/crljenkom zasadio vinograde ispod Biokova, a prva berba sasvim je solidna. No, važnija od kvalitete crljenka iz 2007. jest činjenica da se ta sorta napokon vratila na hrvatsku scenu. Plenković zaslužuje čestitke.
alkohol: 14 posto, ocjena: 7/10, cijena: od 140 kuna
Slatko vino tjedna
D’ Arenberg, The Noble Wrinkled, 2008., McLaren Vale, Australija
Kako čitatelje ove kolumne želim indoktrinirati rizlinzima, koji se u Hrvatskoj piju u zapanjujuće malim količinama, moram upozoriti na još jedan slatki rizling. Radi se o australskom, botritiziranom slatkom vinu, zlatno-bakrene boje, relativno koncentriranom, bogatom, jako hedonističkom, koje se fino slaže s cijelim nizom božićnih kolača.
alkohol: 11,5 posto, cijena: oko 200 kuna za bocu od 0,375, ocjena: 8/10
Domaće bijelo vino
Galić, Sauvignon 2008., Kutjevo
Ovaj slavonski prozivođač mogao bi postati idući značajni protagonist hrvatske vinske industrije. Njegov sauvignon originalno je vino, s razmjerno puno alkohola, finim i intenzivnim aromatskim sklopom (rekao bih da dominira bazga, ali se jako osjete i voćni elementi, pa čak i nešto zelene paprike) i s upravo laserski preciznom, krajnje opakom kiselinom. Zasad nije posve izbalansirano, što mu smanjuje ocjenu, ali radi se o potencijalno vrhunskom vinu.
alkohol: 13,9 posto, cijena 60-80 kuna, ocjena: 7/10
Strano crno vino
Argiano, Non Confunditur, 2007., Toskana
Non Confunditur kupaža je četiriju sorti (najviše je cabernet sauvignona) koju puni poznata vinarija Argiano. Non Confunditur redovito dobiva vrlo dobre ocjene u međunarodnom tisku, što je i normalno: radi se o internacionalnom vinu s prepoznatljivim toskanskim štihom. NC iz 2007. jako je kremast, vaniliziran i razmjerno alkoholan, ali se, s druge strane, može pohvaliti chiantijevskim tekom oporih višanja i primjetnim kiselinama.
alkohol: 14 posto, cijena: od 140 kuna, ocjena: 7,5-8/10