Petak 7. lipnja ujedno je 835. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, zemlji koja je nakon sušnog proljeća sada na pragu prvog ovogodišnjeg toplinskog vala. Dok se ovih dana bilježi povremene padaline i dnevne temperature oko 32 stupnja – sredinom nadolazećeg tjedna trebalo bi se bilježiti i do plus 38 stupnjeva Celzijusa. Naravno, takvi će uvjeti stanovništvo potaknuti na korištenje klimatizacijskih uređaja – tako da se očekuje dodatno pogoršanje već sada iznimno loše opskrbne situacije električnom strujom. Naime, kapacitet ukrajinskih elektrana navodno je pao ispod 20 GW, a samo u nedavnim napadima bilo je izgubljeno više od 9 GW proizvodnih kapaciteta.
Praktičan rezultat gubitka preko polovice izvora struje, gdje još i pojedini blokovi nuklearnih elektrana nužno idu na redovite remonte, a termo/hidroelektrane su uvelike uništene napadima – najednom su krenule interventne redukcije širom države, uz ograničavanje rada transportnih sustava koji koriste struju (trolejbusi, tramvaji i željeznica) ne bi li se održalo opskrbu barem onih za društvo kritično važnih potrošača. Nije tu mnogo pomogao ni uvoz struje iz zapadnih zemalja – koji je 6. lipnja bio planiran na oko 25.851 MWh iz Rumunjske, Poljske, Mađarske i Moldove.
Iako se od Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) ugovorilo oko 300 milijuna eura za obnovu proizvodnih kapaciteta i infrastrukture, poseban je posao usmjeren na decentralizaciju proizvodnje struje, gdje se planiraju deseci objekata proizvodne snage do 250 MW samo u mreži Ukrajinskih željeznica. Ujedno se planira i ukidanje carina i poreza na energetsku opremu, kao i početak pružanja financije potpore građanima koji sami instaliraju opremu za proizvodnju struje (navodno oko 5.600 eura za sustav od 10 KW), te jače korištenje plinskih postrojenja – koja se krenulo pribavljati sredstvima iz Fonda za energetske potpore u kojem je do sada prikupljeno oko 500 milijuna eura za opremu.
Pritjecanje zapadnog streljiva
Naravno, gledajući ovakvo stanje s opskrbom električne struje, teško se ne prisjetiti godišnjice ruskog uništenja velike brane hidrocentrale Kahovka na Dnjepru. Eksplozije koje su 6. lipnja 2023. razorile ovaj okupirani energetski objekt izazvale su poplavljivanje 66 naselja i smrt desetaka ljudi (uz nestanak barem još 150). Dok je ova katastrofa možda i pomogla ruskim snagama u obrani od potencijalne ukrajinske ljetne ofenzive uz Dnjepar, njeni su rezultati izazvali i ogromne promjene u tamošnjoj prirodi i krajoliku.
Među ostalim, veliko akumulacijsko jezero na donjem toku Dnjepra prvo se pretvorilo u „veliku livadu“ i sada polagano prerasta u šumu – dok se rijeka bitno suzila te otvorila brojne mogućnosti prijelaza koje ranije nisu bile raspoložive. Ipak, do njenog je kasnijeg vojnog forsiranja kasnije došlo tek na nekoliko točaka, gdje ukrajinske snage već mjesecima drže pojedine mostobrane na i dalje uvelike okupiranoj istočnoj riječnoj obali. Godišnjicu uništenja hidrocentrale i njene brane obilježilo je i pokretanje postupka protiv general pukovnika Olega Makaroviča, ruskog zapovjednika grupe snaga „Dnjepar“, koji je pripremio te izveo uništavanje ovih monumentalnih energetskih objekata civilne namjene – te time bitno prekršio zakone i običaje ratovanja.
Za to vrijeme borbe se nesmanjenom žestinom nastavljaju širom ukrajinske bojišnice, a dok ruske snage nastoje obnoviti svoje protuzračne kapacitete na jugu, posebice na okupiranom Krimu, općenito se na ukrajinskoj strani konačno primjećuje početak pritjecanja zapadnog streljiva – kako kod Harkiva, tako i dalje uz bojište. Tome bi trebao pomoći i dodatni paket vojne pomoći Sjedinjenih Američkih Država, objavljen u petak 7. lipnja, vrijedan oko 225 milijuna USD. Riječ je tu o 59. po redu paketu opreme iz zaliha američkih tijela državne vlasti poslanih prema sustavu Presidential Drawdown Authority (PDA) koji sadrži rakete za stariji PZO sustav Hawk i lake protuzračne sustave FIM-92 Stinger, rakete za moderni VBR HIMARS, haubice kalibra 155 mm te granate kalibra 155 i 105 mm, minobacače kalibra 81 mm, oklopnjake M113 i transportna sredstva za prijevoz teške tehnike, obalne i riječne brodice, protuoklopne sustave
TOW, Javelin i AT-4, streljivo za ručno naoružanje, granate i eksplozive, opremu za noćna djelovanja te razne rezervne dijelove. Među ostalim, to bi trebalo pomoći i pri opremanju dodatnih postrojbi koje Ukrajina ustrojava temeljem novih mobilizacijskih propisa – gdje se sada spominje neposredna potreba za podizanjem oko 110.000 novih vojnika, što je zasigurno nužno ali i bitno manje od oko 500.000 (što je brojka kojom se u diskusijama operiralo prije samo nekoliko mjeseci).
Stanje na terenu
Na sjeveru Harkivske oblasti i dalje se vode borbe između okupiranog naselja Gliboke i ukrajinskog uporišta Lipci, kao i istočnije u samom gradu Vovčansku. Ondje agresori izgleda kontroliraju dio centra te sjevernih predgrađa, iako su postavljanja desantnih mostova preko rijeke Vovče braniteljima omogućila dovođenje dodatnih snaga te učestale protunapade. Jednako tako, borbe se bilježe i oko 4 km istočno od Vovčanska, gdje Rusi napadaju selo Tihe (preko rijeke, sjeverno od naselja Vovčanski Hutori), koje je ipak u ukrajinskim rukama. Slično je stanje i oko 80 km na jugoistok, na bojišnici od ukrajinskog grada Kupjanska prema okupiranom gradu Svatove. Usprkos žestokim nastojanjima agresora, izgleda da se ondje fronta nije pomicala na linijama obrane samog Kupjanska (kod sela Sinkivka i Petropavlivka), dok su žestoki okršaji bili bilježeni i oko 13 km jugoistočnije (posebno oko sela Stepova Novoselivka, te obližnje Ivanivke okupirane krajem svibnja).
Dalje na jug uz trasu ceste P-07 bilježilo se podosta borbi, ali ne i pomake bojišta – kako kod Berestove, tako i oko sela Stelmahivka, Černeščina, Druželjubivka i Grekivka – te i dalje na jug uz tok rijeke Žerebec (na istočnim prilazima mjestima Nevske, Terni i Torske). Slično je bilo i južno od rijeke Siverski Donjec, gdje su agresori nastavili napadati prema Verhnokamjanske, Viimki i Rozdolivki (do čijeg su jugozapadnog ruba Rusi navodno dospjeli prateći tamošnju željezničku prugu).
Zapadno od Bahmuta nastavljena su ruska nastojanja zauzimanja grada Časiv Jar. Sjeveroistočno od ovog mjesta pokazale su se nepouzdanima vijesti o ruskom prolasku kroz ukrajinsko uporište Kalinina i dospijeću do tamošnjeg nadzemnog cijevnog odsjeka vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ – tako da je ovo selo izgleda i nadalje barem dijelom u rukama branitelja te predstavlja branu ruskom prelasku spomenutog kanala. Jednako tako, na središnjem smjeru prilaska Časiv Jaru i dalje se drži ukrajinsko predgrađe „Novi“ koje taj kanal dijeli od glavnine mjesta – iako ima naznaka da su Rusi na samim rubovima tog urbanog prostora iz kojeg ih branitelji ustrajno bacaju u obližnje šume.
Konačno, ovoga se tjedna moglo i geolociranim materijalima konstatirati ruski prilazak jugoistočnom nadzemnom cijevnom potezu vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, iako nije bilo naznaka uspješnom prelasku te prepreke. Jednako tako, nema jasnih vijesti ni o ruskom zauzimanju poteza Klišćivka-Andriivka južno od okupiranog Bahmuta – kako se to nedavno tvrdilo iz Moskve, dok iz Kijeva spominju tek svakodnevne žestoke okršaje kod tih lokaliteta.
Ipak, najčešće borbe na čitavom bojištu i dalje se vode sjeverozapadno i zapadno od okupiranog grada Donjecka. Konkretno, riječ je tu prvo i osnovno o okolici sela Očeretine, na oko 12 km sjeverozapadno od sredinom veljače okupirane Avdiivke, prigradskog naselja Donjecka. Okupirani prostor sela Očeretine zadnjih je dana proširen na sjever prema zoni ukrajinskog uporišta Kalinove, a na sjeverozapadu su borbe navodno započele na samim rubovima ukrajinskog uporišta Novooleksandrivka. Ujedno, poseban je pritisak išao na zapad (uz prugu prema selu Progres), te na jugozapad – gdje su Rusi izgleda stigli do sela Sokil, a onda i započeli borbe unutar prostora tog sela.
Jačanje ruskih napada u Zaporiškj oblasti
Žestok pritisak agresora bilježilo se i južno od okupiranog Očeretine – iz smjera okupiranog sela Solovjove na jugozapad prema ukrajinskom uporištu Novopokrovske – dok se čulo i o brojnim napadima u smjeru ukrajinskog sela Novoselivka Perša, kako s istoka iz smjera okupiranog sela Berdiči, tako i s juga iz nedavno okupiranog sela Umanske. Ipak, na potezu Novoselivka Perša – Jasnobrodivka – Karlivka ukrajinska se obrana i dalje drži, kako na poljskim utvrdama po otvorenim poljima, tako na tokovima brojnih lokalnih pritoka rijeke Vovče koje tu predstavljaju niz prirodnih prepreka napredovanju agresora.
Samo desetak km južnije, na prostoru zapadno od okupiranog Donjecka, i dalje se drži ukrajinsko uporište Krasnogorivka, koja je i nadalje podijeljena te poprište svakodnevnih urbanih borbi. Za razliku od toga, nije jasno stanje oko 6 km na jugozapad – gdje je selo Georgiivka već neko vrijeme bilo podijeljeno, a iz ruskih se izvora sada spominje povlačenje ukrajinskih branitelja. Naravno, da je do toga i došlo - vjerojatno bi se radilo tek o pomaku dalje na zapad niz tok rijeke Osikova, gdje tek oko kilometar udaljeno selo Maksimilijanivka ionako predstavlja iduću ukrajinsku otpornu točku. No dalje na jug bilježi se rusko napredovanje oko već duže okupiranog sela Pobjeda, te još i 5 km južnije – gdje se u petak 7. lipnja iz ruskih izvora objavilo okupaciju sela Paraskoviivka, dok borbe i dalje traju na prilazima obližnjem selu Kostjantinivka, koje brani sjeverni prilaz ukrajinskim uporištima Vodjane i Vugledar niz lokalnu prometnicu O-0532.
Napomenimo kako nije jasna situacija u zoni južno od Velike Novosilke, na sekundarnom pravcu neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive iz 2023. godine. Naime, ondje se borbe i dalje vode u selima Staromajorske (oko 70 posto u ruskim rukama) te Urožajne (uvelike u rukama branitelja) – iako su tamošnju logistiku ukrajinskih branitelja ponešto potresli kako učestali udari vođenim zrakoplovnim bombama, tako i rusko uništavanje više lokalnih mostova preko rijeka Mokri Jali i Šaitanka u samoj Velikoj Novosilki nedaleko granice Donjecke i Zaporiške oblasti.
Za to vrijeme, u samoj Zaporiškoj oblasti navodno jačaju ruski napadi kako u smjeru ukrajinskog grada Guljajpolje, tako i prema Orihivu – koje se sve učestalije napada iz zraka raznim oružjima. Konkretno, ondje nije moguće provjeriti ni ruske navode o potiskivanju Ukrajinaca oko 700 metara sjeverno od sela Robotine – što se već neko vrijeme nazire kako novina na tom bivšem primarnom smjeru već spomenute ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. godine. Ipak, izgleda da i dalje ruskim napadima odolijevaju ukrajinski mostobrani na donjem toku Dnjepra, posebno oko sela Krinki na uvelike okupiranoj istočnoj obali rijeke.
Dok se u utorak 4. lipnja govorilo o ruskim napadima raketama i vođenim zrakoplovnim bombama na niz gradova širom Ukrajine, posebno je neugodno braniteljima sjelo istodobno hakiranje radijskih postaja u Odesi, koje su onda svirale ruske patriotske pjesme dok su eksplozije odjekivale gradom. Ujedno su bila nastavljena i prekogranična obračunavanja na granici Ukrajine i Rusije – kako bespilotnim letjelicama, tako i klasičnim te raketnim topništvom – ali i ukrajinski napadi višecijevnim sustavom HIMARS na vojne ciljeve širom okupiranih dijelova Ukrajine (Kremina i Tokmak).
Zračni napadi i napad na ‘Mađarove ptice‘
Konačno, spomenimo da se kasno navečer u utorak 4. lipnja čulo i o mogućem ruskom uspjehu – da se u prethodnim zračnim napadima na rekreacijska mjesta sjeverno od Harkiva možda uspjelo pogoditi neke od najboljih ukrajinskih operatera bespilotnih letjelica iz postrojbe „Mađarove ptice“. Dok se nagađanja o stradavanju samog čelnika te postrojbe definitivno nisu pokazala istinitima, otvoreno je ostalo pitanje mogućih iole većih gubitaka njegovog ljudstva i opreme.
Srijeda 5. lipnja započela je ruskim lansiranjem vala od 27 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Kurska na sjeveru te rta Čauda na okupiranom Krimu – a uz navode o rušenju 22 takve letjelice, čulo se i o štetama u Poltavskoj oblasti („industrijski pogon“). Zauzvrat, ukrajinska strana je slala svoje bespilotne letjelice na Rusiju – prema oblastima Belgorod (barem 5 komada), Kursk (barem 3) te Voronjež (jedna uništena u niskom letu kod samog grada Voronježa) – dok su brojni napadi po pograničnim prostorima te uz bojišnicu bili bilježeni i letjelicama kratkog dometa s neposrednim upravljanjem. Nažalost, ruska je strana onda nastavila napadati iz zraka i Harkiv te Odesu – gdje se čulo o štetama koje su balistički projektili nanijeli civilnoj infrastrukturi grada.
Četvrtak 6. lipnja ruski su zračni napadi bili nastavljeni lansiranjem dvije balističke rakete „Iskander-M“ kojima se iz Taganroga u Rusiji gađalo ukrajinsku regiju Djepropetrovsk, dok je još i 18 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 krenulo iz Primorsko-Ahtarska i s rta Čauda na okupiranom Krimu prema ciljevima na jugu Ukrajine (17 navodno srušeno). Štete su bile bilježene oko Hmeljnickog, gdje se čulo o požaru na „infrastrukturnom objektu u jednom od naselja regije“. Za to vrijeme su ukrajinske bespilotne letjelice izazvale požar u skladištu nafte kod Starog Oskola u Belgorodskoj oblasti, a rakete R-360 Neptun u rafineriji nafte Novošahtinsk u Rostovskoj oblasti – da bi se nakon ruskog navoda o rušenju 13 ukrajinskih letjelica iznad Krima čulo i o potapanju jednog remorkera iz okvira ruskog projekta 498 („Proteus“ ili NATO oznaka „Prometey“) na prostorima s morem spojenog jezera Panske na zapadu poluotoka.
Također, nizom ukrajinskih letjelica bili su napadani ciljevi u ruskoj pograničnoj oblasti Belgorod, dok se širom zaleđa ukrajinskih bojišta čitavog dana bilježilo i udare ruskih vođenih zrakoplovnih bombi (npr. bombama UMPB D-30SN po Selidovu u zaleđu ukrajinske bojišnice zapadno od okupirane Avdiivke). Iz ruskih izvora se za niz ovih napada kao mete specificiralo pretovarne točke zapadne vojne tehnike i mjesta okupljanja ukrajinskog ljudstva.
Petak 7. lipnja opet je započeo eksplozijama raketa u Odesi i Hmeljnickom, a napadnut je bio i sam Kijev (požar na „industrijskom objektu“). Ukupno se tu radilo o ispaljivanju 5 krstarećih raketa Kh-101/555 sa strateških bombardera Tu-95MS iz Saratovske regije (sve srušene), te 53 kamikaza-drona Shaheed-136/131 na sjeveru iz Kurska, te na jugu iz Primorsko-Ahtarska, s rta Čauda na Krimu i okolice Jeiska na Azovskome moru (njih 48 srušeno širom Ukrajine).
Dok se polako razvija i pitanje prisustva pojedinih država na međunarodnom mirovnom summitu u Švicarskoj, zakazanom za 15. i 16. lipnja u Bürgenstocku južno od Luzerna (Argentina praktično odustala, a Mađarska će ipak slati ministra vanjskih poslova) – posebno treba napomenuti zadnjih dana jako vidljivo pogoršanje međudržavnih odnosa Ruske Federacije i Francuske. Iako je francuski predsjednik Emmanuel Macron dugo pokušavao balansirati među zaraćenim stranama te jako dozirati i francusku pomoć Ukrajini – zadnjih tjedana ta je igra izgleda završila. Posebno je loše u Moskvi sjelo njegovo objavljivanje mogućeg (nipošto ne i sigurnog) slanja francuskog vojnog osoblja u Ukrajinu, bilo kao instruktora ili u nekim drugim ulogama.
Međunarodna arena
Dok se takve najave (za francusko ljudstvo, ali i općenito za snage NATO saveza) u Parizu opravdavalo „održavanjem strateške neodređenosti ili dvosmislenosti“ – reakcije iz Rusije bile su sve samo ne mirne ili umjerene. Kako izgleda, osim diplomacije krenulo se tu i drugim sredstvima, pa je u subotu 1. lipnja usred Pariza osvanulo pet (lažnih) ljesova prekrivenih francuskom zastavom s natpisima „Francuski vojnici iz Ukrajine“ – koje su nedaleko Eiffelova tornja ostavila trojica ljudi iz Bugarske, Njemačke i Ukrajine, kasnije uhićenih u bijegu iz Francuske prema Njemačkoj. No dok je u utorak 4. lipnja proruski talijanski političar Salvini poručivao Macronu da „stavi kacigu i sam ode u Ukrajinu“ – ispred francuskog veleposlanstva u Moskvi osvanuli su plakati s likom francuskog generala Edgara Puauda (jednog od zadnjih zapovjednika njemačke SS divizije Charlemagne u Drugom svjetskom ratu) – s upozorenjima kako tako prolaze Francuzi koji se krenu boriti „protiv Rusije na strani nacista“.
Stvari su se dodatno zakomplicirale u četvrtak 6. lipnja, kada je u Francuskoj bio uhićen čovjek koji je navodno pokušao dići u zrak pošiljku francuske vojne pomoći za Ukrajinu (mladić iz Donbasa, državljanin i Rusije i Ukrajine) – na što se istog dana u Moskvi „sklepalo“ Francuza pod optužbom za špijunažu, a koji je ondje boravio kao djelatnik švicarske humanitarne organizacije „Centar za humanitarni dijalog“.
Sve to nije omelo vlasti Francuske da ovoga tjedna ugoste ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog – koji je prvo bio jedan od gostiju na svečanom obilježavanju 80. godišnjice savezničkog iskrcavanja na Normandiju 6. lipnja ove godine – da bi onda u petak 7. lipnja nastavio prema Parizu i ondje imao sastanke s Macronom te ostatkom državnog vrha Francuske, te s predstavnicima tamošnje vojne industrije razgovarao o konkretnoj pomoći za Ukrajinu. Kako se moglo čuti od francuskog predsjednika, tu se prvenstveno radi o slanju određenog broja francuskih starijih borbenih aviona Mirage 2000-5, te obuci osoblja za njihovo korištenje, kao i o opremanju i obuci jedne brigade od oko 4.500 Ukrajinaca (sa ili bez slanja francuskih instruktora).
Uz to, dogovoreno je da u Ukrajini svoju podružnicu otvori i francusko-njemački vojni koncern KNDS (kombinacija njemačkog KMW i francuskog „Nexter Defence Systems“) radi tamošnje licencne proizvodnje vojne opreme i streljiva, ali i stvaranja servisnog centra za već ranije isporučenu opremu ovih proizvođača. Naravno, dok će industrijska suradnja još malo pričekati do svog punog zamaha – tek ostaje za vidjeti hoće li u Ukrajini ipak kakvi Francuzi postati posebnom metom ruskih snaga, čiji su se dužnosnici posebno potrudili napomenuti da „svi instruktori koji obučavaju ukrajinsku vojsku nemaju nikakav imunitet“.