Isus je, pored svih poznatih atributa - Knez mira, Sin Božji, Sin čovječji, Dobar pastir itd. - stekao još jedan: najpoznatije ime u ljudskoj povijesti svih vremena. Tako tvrde Steven Skiena i Charles Ward, autori knjige ‘Tko je veći: kako su povijesni likovi uistinu rangirani’ (Who’s Bigger: Where Historical Figures Really Rank), koja do neke mjere zabavlja, ali odnekle navodi na razmišljanje, jer poznatiji ne znači bolji, naglašava Skiena, profesor računalstva na Sveučilištu Stony Broke, gdje vodi Laboratorij za znanstvene podatke.
Što njemu i Wardu znači poznat? Pojam su odlučili shvatiti doslovno: poznatiji je onaj kojega češće spominju (svejedno da li ga navode kao uzor ili zlo), a to se može ustanoviti složenim ali ipak definitivnim algoritmom. Izmjerili su koliko puta se netko spominje, ponderirali to podatkom koliko dugo je netko živio i kako davno je umro, pretresli su oko 800.000 imena.
Evo, dakle, 10 najpopularnijih, koje uistinu ne treba predstavljati: Isus iz Nazareta, Napoleon, Muhammed, William Shakespeare, Abraham Lincoln, George Washington, Adolf Hitler, Aristotel, Aleksandar Veliki i Thomas Jefferson.
Na prvi pogled je uočljiva amerocentričnost izvora: teško da su američki istraživači, koji sebe smatraju ‘kulturometricima’ (zaista, ako postoje sociometrija i psihometrija, što ne bi postojala i kulturometrija u svijetu u kojemu otkrivamo da je sva kultura predmet kulturalne antropologije?), pretresli bilo spise na egzotičnim pismima, ne samo na ćirilici, Stožeru uz nos, koja je, zajedno s kineskim i arapskim pismom te latinicom među službenim pismima Ujedinjenih naroda, nego i na, recimo, gruzijskome, ili devanagariju, a pomalo sumnjamo da je bila povelika uporaba bilo grčkoga, bilo hebrejskoga, bilo korejskoga, kamoli japanskoga. Naime, šalu na stranu, posrijedi jest istraživanje u engleskom jeziku, uz obilato korištenje instagrama, pa su među glavnim izvorima figurirali i Wikipedia i Google.
Bilo bi slatko kad bi netko to proučio na hrvatskome jeziku, gdje smo ogooglali na ‘jezik mržnje’. Iskreno se pitam bi li i tu Isus uletio u svaku 10.000. riječ u ngramu - ili bi ga ‘potukli’ maršal Tito i poglavnik Pavelić, apscisa i ordinata vrednosnoga sustava u nas, tipičnoga za prijelaz stoljeća: ali iz XX. u XIX.
Prema tome, u navedenoj knjizi se odražavaju i nade i strahovi ne sve, nego anglofone čeljadi. A tu se masovni ubojice poput Napoleona, Hitlera i Aleksandra miješaju s onima u čije ime se ubijalo, i s onima koji su sinonim kulture čovječanstva (premda ne treba zanemariti utjecaj Aristotela, kao učitelja, na krvožednog Aleksandra Makedonskoga - a uvid u američku kulturu vjerojatno objašnjava zašto nije Sokrat, koji je radije pristao umrijeti kao žrtva nepravedne kazne nego pogaziti načelo pravne države kao ipak kakva-takva jamca općega dobra, plasiran onoliko visoko kao Aristotel, dobar i religijama i slobodnim misliocima).
Sokrat se tako našao na 68. mjestu, točno iznad Elvisa Presleyja i Vilima Osvajača, a rame uz rame su se našli i Martin Luther (17.) i Stalin (18.). Iznad Michelangela (86.) našao se kralj Artur, o čijem mitu se zna mnogo, a o čijoj historiji je sve nejasno osim, možda, činjenice da je bio golem poput medvjeda po kojemu je nazvan (ako je onaj dvometarski kostur u njegovu navodnom grobu zaista njegov).
Barack Obama nije uspio prodrijeti u prvih 100, ali je ipak plasiran (111.) ispred Djevice Marije (127.). Nije slučajno: žene su loše prošle, te su se pored 97 muškaraca u prvih 100 ‘probile’ samo njih tri, i to ovim redom: engleska kraljica Elizabeth I. (13.), njezina poznija kolegica Victoria (16.), te Djevica Orleanska, tj. Jeanne d’Arc (95.).
Crnci i ini ‘obojeni’ prošli su gore i od žena, jer njih uopće nema među prvih 100 - osim ako u ‘obojene’ ne uvrstimo i Berbere, kojima je etnički pripadao sveti Augustin (72.), autor Države Božje.
I to je plod povijesti u kojoj su žene i ‘obojeni’ bili diskriminirani teškim ‘apartheidom’, koji je postao skandalozan tek u naše vrijeme, ali ne baš uvijek, pogledajmo našu zemlju.
Uostalom, kako da bude više žena, ako je izvor Wikipedia na engleskome, u kojoj je među suradnicima tek 15 posto suradnica? I opće znanje još trpi izrazito muški pečat, Sarah Palin ili Željka Markić još su u manjini, ali treba se boriti da se to izmijeni, vazda je većina odgovorna za progres manjine, pa smo tako i mi muški krivi što njih dvije nisu udarile žešći pečat svijetu, nego uzdižemo žene po našem obrascu, poput Marije Sklodowske-Curie, ili djevice (pri čemu mi je na pameti, naravno, Elizabeth I., Virgin Queen, u čast čijeg djevičanstva i danas nosi ime Virginia, radost strasnih pušača).
Zanimljiv je, u tom pogledu, odnos među svecima i prorocima (općima i katoličkima). Od Djevice Marije (ponovimo: 127.) više su plasirani sv. Pavao apostol (34.), sv. Petar (65.), sv. Toma Aquinski (90.), a pridružit će im se i bl. Ivan Pavao II. (91.), netom bude kanoniziran. Buddha je na 52. mjestu, na 57. je Joseph Smith (hajde da se kladim da se niste sjetili da je on našao knjigu proroka Mormona i tako utemeljio Crkvu svetaca posljednjih dana, koju zovemo mormonskom?), na 89. šijitski svetac Alija, a na 99. Jean Calvin, protestantski prorok poštenja.