Ratna su vremena vrijeme kada pljušti zlatna kiša na vojnu industriju, ali proizvođači u europskim zemljama oprezno traže jamstva za ubacivanje u višu brzinu poslovanja, piše Politico. Naime, industrija na Kontinentu u ne baš dobrom je stanju nakon desetljeća sporog poslovanja i europske kompanije upozoravaju da žele garancije prije nego što se obavežu na velika i skupa ulaganja u nove tvornice.
Neke velike kompanije poput švedskog Saaba, nordijskog Namma, njemačkog Rheinmetalla i francuskog Nextera i MBDA već su, mada nevoljko, pokrenule investicije vlastitim novcem. Međutim, sve su glasnije u traženju ugovora kako se ne bi dogodilo da su potrošile stotine milijuna eura, a potražnja izblijedila za koju godinu. "Ovo je za nas rizik. U potpunosti se sami financiramo pa nam je važno da dobijemo neku vrstu dugoročnih ugovora", za Politico je rekao izvršni direktor Saaba Mikael Johansson.
Nova vremena
Za razliku od manje zahtjevnih poslova na opremanju misija u Afganistanu i Iraku, svijet je sada u novom hladnom ratu, a municija i oprema ubrzano se troši u Ukrajini iz čega svakako uče vojne kompanije koje se trebaju prilagoditi novim vremenima. Europska Unija, podsjeća Politico, obećala je Ukrajini dostaviti milijun komada municije u idućih 12 mjeseci, a sva bi roba trebala biti proizvedena u Europi.
Europska komisija u travnju je predložila zakon težak 500 milijuna eura za poticanje industrijske proizvodnje, a i zemlje članice pojedinačno šalju pomoć iz vlastitih zaliha. Sve to ispraznilo je skladišta europskih zemalja u opasnom trenutku i jasno je da će posla za vojne kompanije biti.
Tom Waldwyn, suradnik think tanka Međunarodni institut za strateške studije, ističe da je za "fundamentalnu promjenu u kapacitetima i zalihama potrebno uložiti milijarde eura u idućih deset godina".
Naš profit - nula
Niz kompanija s kojima je razgovarao Politico ističe kako nema "jasnoće" u pogledu konkretnih ugovora s državom, napominjući da čekaju "odluku" kako bi povećali proizvodnju. Istodobno, strane kompanije spremno uskaču na europsko tržište pa su mnogi požurili istaknuti da će pobjednici povećanog trošenja biti u Južnoj Koreji, Izraelu i Turskoj, a ne u EU. SAD ionako Europi dostavlja polovicu njezina naoružanja. "Čujem da neki govore da francuski proizvođači profitiraju od rata u Ukrajini. Što se tiče Dassaulta Aviationa, ti profiti su nula", rekao je izvršni direktor Éric Trappier francuskom parlamentu prošlog mjeseca. "Profitira jedino SAD. Barem kad govorimo o borbenim avionima", kazao je on.
Mnoge države u EU već su potpisale ugovore sa stranim firmama. Poljska ima deset milijardi dolara vrijedne ugovore za američke tenkove Abrams i borbene avione F-35, a s Južnom Korejom je sklopila poslove vrijedne još deset milijardi dolara. Danska i Nizozemska kupuju izraelsko oružje, a Rumunjska razgovara o kupovini F-35-ica.
Čekaju se državne pare
U proteklih 18 mjeseci neke su europske kompanije povećale proizvodnju, ali mnoge čekaju podršku državnog budžeta za koji kažu da bez njega ne mogu.
Politico navodi konkretne brojke o tome koliko je svoju proizvodnju povećala vojna industrija u Europi. Piše da je Saab udvostručio proizvodnju i još će, MBDA i Čehoslovačka Grupa ove godine će zaposliti novih tisuću radnika.
U Francuskoj se proizvodnja udvostručila. Međutim, tu priča staje - sve dok državne strukture ne pokažu da su spremne na dugoročniju obvezu. Naime, nije isto proširiti postojeće trake i izgraditi sasvim nove tvornice. "Ne možete samo ispružiti ruku i pritisnuti neki gumb. A svo voće koje visi na nižim granama već je ubrano", rekli su šefovi firma koji su željeli ostati anonimni za Politico.