Shareef Amin (40), koji je služio devet godina u britanskom 1. bataljunu ‘The Rifles‘ i odslužio dvije ture u Afganistanu, oporavio se od teškog ranjavanja, koje ga je prema uvriježenim medicinskim saznanjima, trebalo ubiti, piše Daily Mail.
Amin, kojeg su njegovi suborci prozvali ‘Rambo, ranjen je prije dva tjedna u Ukrajini dok je bio u izviđačkoj misiji duboko iza neprijateljskih linija. Ramba i njegovu jedinicu uočili su Rusi, pucali na njih, a zatim ih nemilosrdno granatirali. Amir je završio s gomilom rana od metaka po cijelom tijelom, kao i šrapnelima u oba pluća i u sva četiri uda.
Unatoč strašnim ozljedama, Amina su spasili njegovi suborci i usprkos prognozama liječnika ponovno je počeo hodati, premda je izgubio većinu osjećaja u desnoj ruci i stopalu.
Prijatelji sada prikupljaju sredstva kako bi se Amin - porijeklom iz Bristola - vratio u Ujedinjeno Kraljevstvo sa svojom ukrajinskom zaručnicom Helenom Vitvickajom (33) i njezinim desetogodišnjim sinom Platonom. Govoreći iz bolničke postelje, Amin je za Daily Mail kazao kako je otišao u Ukrajinu čim je izbio rat u veljači. Isprva samo kao humanitarac.
Ali kako su se borbe zahuktavale, počeo je koristiti vještine koje je naučio u britanskoj vojsci. Prvo za obuku Ukrajinaca, da bi se zatim i sam zaputio na ratište.
Amin je opisao kako se skrivao od granata u plitkom rovu uz ukrajinskog druga poznatog kao ‘Profesor‘.
- Bili smo kacigom uz kacigu, rukom pod ruku dok su projektili padali oko nas. Sljedeće čega se sjećam je moćni udarac. Osjećao sam se kao da me netko odvukao u podzemlje. Tada sam vidio crveno. Profesorovo tijelo postalo je mlohavo poput krpene lutke. Pao je na mene. U tom sam trenutku znao da sam pogođen. Pomislio sam, "Ovdje umirem." Pa sam to i prihvatio. Profesor je umro, nisam ga više mogao skinuti sa sebe- prisjeća se.
Amin se prisjetio kako je vikao drugom suborcu - Olehu Šumovu, poznatom kao ‘Šam‘ - da kaže da je još živ i da mu je potrebna pomoć. Opisao je kako je, unatoč tome što je unatoč tome što je još bio pod vatrenom paljbom, iskočio iz rova i odvukao Profesorovo tijelo.
Tada se Amin suočio s užasavajućim razmjerom vlastitih ozljeda: desna mu je ruka visjela sa zgloba, a komad šrapnela ‘veličine limenke‘ bio mu je zabijen u desnu nogu.
Iako to tada nije znao, šrapnel je također pronašao put ispod njegovog pancirnog prsluka, probivši mu oba plućna krila.
- Gurnuo sam se i osjetio agoniju. Jedino što sam mogao koristiti bila je lijeva ruka. Ne znam kako sam smogao snage da se izvučem iz tog jarka, ali jesam. Tada sam vidio ovaj ogromni komad šrapnela kako viri iz moje noge. Izgledao je kao limenka. Okrenuo sam se na leđa, a moj me zapovjednik odvukao u neku vrstu zaklona. Paljba nije prestajala. Počela je padati kiša i rekao sam svom zapovjedniku ‘moraš me maknuti s ovih stijena, ovdje ležim na stijenama i u agoniji sam‘. On mi je kazao "nisi na kamenju, prijatelju, to je šrapnel koji ti je prošao kroz pancir i u leđa. Ali ne brini, ne znam kako, ali izvući ću te odavde- kazao je.
Shareefa i Shama ubrzo su spasila oklopna vozila Kozak Warrior i odvezli su ih do 20 minuta udaljenih ambulantnih kola, a zatim i u bolnicu.
Tri komada šrapnela izvađena su iz njegova tijela i još uvijek stoje u staklenoj posudi pokraj njegova kreveta. Prisjetio se i kako su liječnici stajali iznad njega i šaputali da neće izdržati.
No Rambo ponovno hoda, premda još uvijek slabo osjeća desnu ruku i stopalo.
- Ne žalim za ničim. Ako sjedim kod kuće, a imam vještine koje mogu pomoći, kakvo sam ja to ljudsko biće? - zaključio je britanski Rambo Shareef, koji je u međuvremenu nagrađen ukrajinskom medaljom za hrabrost.