Imigracije, klimatske promjene i visoke cijene životnih potrepština potaknule su uspon krajnje desnih stranaka u mnogim državama članicama Europske unije. Portugal je sve donedavno bio iznimka. Desničarski populizam posljednjih je nekoliko godina metastazirao na zapadni dio Pirenejskog poluotoka te bi na nadolazećim izborima mogao odigrati presudnu ulogu u sastavljaju vlasti.
Naime, oporbena Demokratska alijansa bi, prema rezultatima posljednjih anketa, trebala osvojiti najviše glasova na izvanrednim izborima 10. ožujka, ali to joj ipak ne bi bilo dovoljno da postigne parlamentarnu većinu. Stoga bi krajnje desna stranka Chega (Dosta) mogla biti odlučujući faktor u sastavljaju nove vlade. Radikalnoj desnici porasla je podrška nakon što je portugalski premijer António Costa naglo dao ostavku zbog sumnji u korupciju.
Njegov nasljednik u Socijalističkoj stranci Pedro Nuno Santos rekao je da neće blokirati formiranje manjinske vlade s desnim centrom na čelu ako oni završe prvi na izborima. Socijalistička stranka se ipak nada da će, kao i dosad, uspjeti sklopiti savez s Komunističkom partijom i Lijevim blokom kako bi ostala na vlasti.
Luís Montenegro, čelnik glavne oporbene stranke desnog centra, Socijaldemokratske stranke, uvjeren je u "veliku pobjedu" Demokratske alijanse koju je formirao s još dvije manje desničarske stranke te je odbacio bilo kakvu vrstu sporazuma s krajnjom desnicom. Socijaldemokratska stranka također se suočava s optužbama za korupciju, a dvojica njezinih političara nedavno su bili prisiljena podnijeti ostavke zbog istrage o korupciji. Kao i drugdje u Europi, portugalski ultradesničari su borbu protiv navodne korupcije postavili kao jednu od glavnih tema u kampanji. Stranka Dosta podržava smrtnu kaznu i kemijsku kastraciju za već osuđene silovatelje te traži nultu toleranciju prema ilegalnoj imigraciji, no nije uvijek protiv Europske unije.
Diljem većeg dijela Europe populističke desničarske stranke bilježe sve veću popularnost. U Mađarskoj, Italiji i Poljskoj oni drže vlast, a u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji ostvaruju rekordnu podršku. Prema istraživanju koje je proveo think tank Europsko vijeće za međunarodne odnose (ECFR), na izborima za Europski parlament u lipnju stranke radikalne desnice mogle bi završiti na prvom mjestu u devet zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Mađarska, Italija, Nizozemska, Poljska i Slovačka) te na drugom ili trećem mjestu u još devet, uključujući Njemačku, Španjolsku, Portugal i Švedsku.
"Glavni pobjednici na izborima bit će populistička desnica. Glavni pobjednik bit će skupina radikalne desnice Identitet i demokracija (ID) za koju očekujemo da će osvojiti 40 mjesta i s gotovo 100 zastupnika postati treća najveća skupina u novom sazivu u Europskog parlamenta", ističu autori istraživanja. Predviđaju i jačanje utjecaja skupine Europskih konzervativaca i reformista (ECR), prvenstveno zbog uspona stranke Braća Italije talijanske premijerke Giorgie Meloni.
Prognoze pokazuju da će ID osvojiti 98 mjesta, a ECR 85 te će postati treća i četvrta grupa po veličini u Europskom parlamentu.
"Očekujemo da će skupine ECR i ID zajedno imati 25 posto zastupnika u Europskom parlamentu i prvi put imati više mjesta od Europske pučke stranke (EPP) i Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D)", navodi se u izvješću.
Krajnje desničarske skupine ne mogu same osvojiti većinu od 376 zastupnika u Europskom parlamentu. Potencijalno bi se mogle udružiti s EPP-om i formirati "populističku desnu koaliciju" koja bi mogla kontrolirati dnevni red uz potporu neopredijeljenih zastupnika u EP-u. Time bi došao kraj savezu između EPP-a i S&D-a koji je dosad dominirao europskom politikom.
No, supredsjednik ECR-a Nicola Procaccini tvrdi da je u ovoj fazi koalicija ECR-a i ID-a nemoguća jer su težnje političkih vođa dviju skupina previše različite. "Ne postoji takva mogućnost jer smo mi dvije različite skupine s različitim političkim specifičnostima. Imam čast predsjedati konzervativnom skupinom, koja ima korijene i karakteristike drugačije od ID-a s kojim dobro surađujemo, kao što dobro surađujemo s EPP-om, a ponekad čak i s Renew Europe. Ali, mi smo drugačiji", rekao je Procaccini za Euranet Plus.
Vjerojatniji bi bio scenarij da jedna od dvije spomenute skupine privuče neke nove, manje krajnje desne stranke diljem Europe, a možda čak i "ukradu" članove jedna drugoj. Najveći dobitak za ECR mogao bi doći iz Mađarske. Uključivanje stranke Fidesz Viktora Orbána u ECR moglo bi snažno ojačati tu konzervativnu skupinu.
Prema mišljenju Dorua Frantescua, osnivača think tanka EU Matrix, mnoge stranke krajnje desnice sebe vide kao proeuropske, iako ih u EU ne doživljavaju takvima. Neke su stranke euroskeptične jer smatraju da imaju malo utjecaja na proces donošenja odluka u Bruxellesu. One bi mogle ublažiti svoj stav ako postanu mainstream stranke. To se dogodilo s Braćom Italije, strankom koja je nakon dolaska na vlast postala mnogo umjerenija nego što se to prvotno mislilo.
"Određene stranke diljem kontinenta kritiziraju određene specifične politike, poput ekonomske politike, migracijske politike ili kulturne integracije država, a podržavaju obranu, integraciju ili jedinstveno tržište. Dakle, postoje nijanse i na to moramo obratiti pozornost jer, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama ako neka stranka kritizira određene politike u Washingtonu, ne nazivaju se odmah ‘amerikanoskepticima‘", ističe Frantescu.
Kad je riječ o konkretnim političkim implikacijama rasta ekstremne desnice, najočitija promjena odnosit će se na politike zaštite okoliša. U sadašnjem sazivu Europskog parlamenta koalicija lijevog centra odnosila je pobjedu u pitanjima ekološke politike, ali s tijesnom razlikom. Pomak udesno mogao bi značiti da će u novom sazivu Europskog parlamenta dominirati populistička koalicija koja je protiv zelene agende, što znači da će usvajanje i provedba europskih politika za postizanje cilja o nultoj stopi neto emisija ugljika biti ozbiljno ugroženi. Također, moglo bi doći i do značajnih promjena koje se tiču građanskih sloboda, pravosuđa i unutarnjih poslova ako u EP-u zavlada većina koja podržava vrlo restriktivne politike useljavanja i nastoji reformirati pravo na azil.
Osim toga, s obzirom na euroskepticizam ECR-a i ID-a, u novom sazivu Europskog parlamenta mogli bismo vidjeti podršku većoj ekonomskoj, fiskalnoj i regulatornoj slobodi država članica EU. Kako ističe izvješće ECFR-a, populistička desnica vjerojatno će glasati protiv prijedloga Europske komisije za provedbu zajedničkih pravila i umjesto toga stati na stranu vlada u državama poput Mađarske, Italije, Slovačke i Švedske, koje se zalažu za manje uplitanja Bruxellesa u nacionalno gospodarstvo te fiskalne i regulatorne politike.