ZAGREB - U srijedu navečer glavni Esplanadin restoran, Zinfandel, bio je gotovo pun: Mario Mendek gostovao je na Večeri velikih vinara, sad već tradicionalnoj Esplanadinoj manifestaciji.
Uz različite divote koje su izlazile iz kuhinje Jeffreya Velle, (od sladoleda s vrganjima i tartufima, preko brancina s krvavicom, do pet vrsta steakova, koji su uključivali novozelandski wagyu, Black Angus i Charolais) posluživala su se neka od najboljih vina iz Mendekove uvozne ponude: Daugenaeuov Pouilly Fume, Fevreov Chablis Fourchame, Sasiccaia, ali i vertikala Mendekova prestižnog pelješačkog vina, Selekcije, čije su prve buteljke napunjene pretkraj 2004., s vinom iz berbe 2003.
Mario Mendek počeo je uvoziti vina u drugoj polovici devedesetih godina. Glavni je posao radio s jeftinim vinima kojima je opskrbljivao supermarkete, dok je za svoju vinoteku, koja je poslovala u Nazorovoj 2, kao i za manji krug restorana, uvozio vrhunske Bordeauxe, obiteljske šampanjce (uključujući i moj omiljeni Pol Roger, kojeg, nažalost, više nema u Hrvatskoj) te sasvim solidne burgundce.
Onda je, početkom dvijetisućitih, Mendek odlučio proizvoditi vina.
U praonici jednog bivšeg turističkog kompleksa blizu Dubrovnika uredio je veliki podrum, s oko 150 burgundskih barriquea. Grožđe je kupovao na različitim pelješačkim lokacijama, a prvu je Selekciju vinificirao ugledni talijanski enolog Roberto Cipresso.
Vino je ispalo gotovo fenomenalno. Radilo se, zapravo, o prvom uistinu vrhunskom vinu s Pelješca, poslije Grgićeva Plavca, koje je proizvedeno u razmjerno velikoj nakladi (dvadesetak tisuća boca).
No, prva je Selekcija, također, bila vrlo, vrlo skupa, mislim da je stajala više od 250 kuna, i nije se baš najbolje prodavala.
Mendek je godinu dana kasnije proizveo još jednu Selekciju, sasvim drukčiju od 2003., ali također vrijednu pozornosti, da bi se potom u malim hrvatskim vinskim kuloarima počelo govoriti kako je iz financijskih razloga morao odustati od Selekcije, te kako će ubuduće proizvoditi samo jeftinije linije vina.
Ta se glasina,srećom, pokazala posve netočnom.
Selekcija 2006. upravo je došla na tržiate, dok u bačvama još spava i dozrijeva Selekcija iz 2008. godine.
Prošle sam srijede u Esplandi kušao i 2003., i 2004., i 2006.
Prva Selekcija razvila se, prema očekivanju, u ozbiljno veliko vino, jedno od najboljih crnih vina proizvedenih u Hrvatskoj u proteklih deset godina. Sada je posve zaokružena, tanini su se donekle rastopili a vino se svejedno doima još razmjerno mladim. Selekcija iz 2003., vruće berbe, dobila je na eleganciji, a nije izgubila na intenzitetu.
Selekcija iz 2004. posve je drukčija, bitno svježija, ali i manje intenzivna.
Selekcija iz 2006. godine, odlične berbe na Hvaru i solidne na Peljeašcu, predstavlja treći Mendekov stilski zaokret, koji, za razliku od 2003. i 2004. nije uvjetovan drukčijim berbama.
Dok je 2003. bila izrazito koncentrirana i bogata (Amerikanci bi rekli blockbuster), a 2004. laganija i nježnija, 2006. zapravo predstavlja prvo Mendekovo komercijalno skupo vino.
U aktualnoj su Selekciji tanini prisutni, ali posve glatki, vino je već sada jako pristupačno, petnaest posto alkohola doslovno je savršeno integrirano, primarne arome nisu opterećene raznim nepoželjnim dodatnim elementima koji se redovito javljaju kod većine peljeških plavaca (od Bretta, preko životinjskih nijansi do octenih kiselina), a vino je perfektno izbalansirano i užitno.
Selekcija iz 2006. spada među sasvim rijetka moderna vina s Pelješca, koja su uspjela zadržati sortni identitet i osjećaj terroira.
Čim je pomirišete, znate da se radi o plavcu, i pretpostavljate da dolazi s Pelješca, a ne s Hvara.
Mario Mendek novom je Selekcijom obavio jako dobar posao.
Osobna iskaznica:
Vino: Selekcija 2006
Proizvođač: Mario Mendek, Zagreb/Pelješac
Alkohol: 14,8 posto
Gastronomska preporuka: Ovo me vino prirodno asocira na pašticadu. Uz različite je steakove išlo prilično dobro, pri čemu je možda najbolje funkcioniralo s wagyuom, zbog njegove masnoće. Kod kuće sam Selekciju iz 2006. kušao s naizgled nepoželjnim partnerom, dimljenom tunom, uz koju se, međutim, također fino složila. Zbog glatkoće tanina, i voćne slatkoće s jedne, te čvrstine tijela s druge strane, Selekcija iz 2006. zapravo je razmjerno univerzalna, kada je riječ o partnerstvu s hranom. Janjeći kotleti i pačja prsta iduća su dva primjera, koji mi odmah padaju napamet.
Cijena: oko 200 kuna
Ocjena: 8+
Šampanjac tjedna
Billecart-Salmon Brut Reserve, Champagne
Billecart - Salmon, vinarija utemeljena 1818.godine, do danas je ostala u obiteljskom vlasništvu. Njen bazični šampanajc, Brut Reserve, izrazito je lagan i elegantan, s diskretnim cvjetnim aromama, pa najbolje funkcionira kao aperitiv.
Vino je kupaža sva tri glavna šampanjska grožđa (pinot noir, chardonnay i pinot meunier), iako bi se na prvi pogled reklo da dominira chardonnay. Skuplje etikete, poput Clos St.Hilaire i Nicolas Francois Billecart spadaju u najuži kvalitativni vrh šampajske proizvodnje.
alkohol: 12 posto,
uvoznik: Kult Dioniza
cijena: 260-390 kuna
ocjena: 8-,8,5/10
Desertno vino tjedna
Chateau Carsin 2001., Cadillac, Francuska
Cadillac je malo poznata apelacija u južnom dijelu Bordeauxa, pod kojom se pune slatka vina (crna vina iz Cadillaca nose drukčiju oznaku). Desertna vina iz Cadillaca proizvode se od istih sorti kao i slavna slatka vina iz Sauternesa I Barsaca:dakle, od semillona , sauvingona I muscadellea. Chateau Carsin jedan je od poznatijih proizvođača iz Cadillaca, a vino na koje sam ovih dana naletio u vinoteci Anima napravljeno je od semillona. Chateau Carsin iz 2001. izvanredno je vino prepuno marelica, pečenih smokava i vanilije, s puno botritisa, i s dobrim odnosom slatkoće i kiselina. I naravno, značajno manje od boljih Sauternesa. Ako ga bilo gdje pronađete, odmah kupite.
alkohol: 13 posto
uvoznik: Mohor
cijena: oko 150 kuna
ocjena: 9/10
Domaće bijelo
Mihalj, Graševina 2008.godine, Slavonija
Graševine kutjevačke obitelji MIhalj redovito dobivaju odlične ocjene, bilo da se radi o raznim natjecanjima, ili o Špirančevu Vodiču kroz vina Hrvatske.
Dvije butelje iz berbe 2008. nisu me, nažalost, uvjerile u opravdanost tih jednodušnih komplimenata. Točno je da je Mihaljeva graševina na nosu puna lijepog, zrelog voća, točno je da se sorta lako prepoznaje, točno je da je postignuta dobra ravnoteža između srednje punog tijela i svježine, ali na aftertasteu prevladavaju ili prejaki tragovi malolaktičke fermentacije, ili, pak, neobičan izraz kasne, prezrele berbe: vino, naprosto, ima naglašeni mliječno-medeni aftertaste, koji kvari cjelinu.
alkohol: 12,8 posto
cijena: 65-75 kuna
ocjena: 6,5-7
Uvozno bijelo
Hofstatter, Pinot Bianco 2008, Alto Adige
Bijeli pinoti iz Južnog Tirola mogu trajati i dozrijevati deseteljćima, što je neobično za sortu koju se u posljednje vrijeme smatra manje vrijednom.
Hofstatterov pinot iz 2008. sigurno ne može. Hofstatter je ozbiljan, cijenjeni proizvođač, čija su pojedina vina (primjerice Vitae), dobrodošlo osvježenje na naašem tržiatu, no ovaj bijeli pinot, premda tehnički besprijekoran, relativno je beskarakteran i bezuzkusan. Zbog svoje izražene svježine može poslužiti za utaživanje žeđi.
alkohol: 12,5 posto
uvoznik: Vino.hr
cijena: 100-120 kuna
ocjena: 6,5/10
Domaće crno
Roxanich, Cabernet Sauvignon 2006.godine, zapadna Istra
Svatko voli biti u pravu. Kada sam prošog ljeta pisao o Roxanichevu Cabernetu, koji tada još nije bio došao na tržište, plašio sam se da sam ga prehvalio. Danas, pola godine kasnije, čini mi se da su svi komplimenti bili na mjestu. Roxanichev je cabernet, doduše, još izrazito mlad. Njegovi tanini pomalo divljaju. Međutim, on jest dizajniran da traje: dajem mu bar deset godina uspješnog života. Na nosu prvo podsjeća na mladi St. Estephe, ili St. Julien, prepun je crvenog voća, da bi poslije otprilike tri četvrt sata poprimio tamne, bogate, duboke arome, koje su tek donekle narušene blagim i ovdje nepoželjnim zelenim elementom. Definitivno jedan od dva, možda tri vodeća hrvatska caberneta.
alkohol: 13,4 posto
cijena: 180-220 kuna
ocjena: 8/10
Strano crno
Concha y Toro, Casillero del Diablo, Cabernet Sauvignon 2008., Čile
Na najprodavaniji čileanski cabernet sauvignon valja redovito upozoravati, jer se radi o jednoj od najboljih crnih vrijednosti za novac u globalnoj vinskoj industriji. Ili, kako je to napisao Decanter, recenziraju
i Casillero Cabernet iz 2008: ovo vino redovito preisporučuje za svoj rang cijena. Casillero iz 2008. sočno je, slasno vino, koje na mirisu varira između crnog ribizla i mente, dok na okusu dominira tamno voće potcrtano čokoladom. Stvoreno za svakodnevno uživanje.
alkohol: 13,5 posto
uvoznik: Pernod Ricard Croatia
cijena: 70-75 kuna
ocjena: 7,5/10