U ovom trenutku nije moguće obaviti uvid u spis vezan uz stambeno zbrinjavanje Ive Žinića u kući u središtu Gline, niti odgovoriti na pitanja koja ste nam postavili jer je spis zajedno sa svim ostalim spisima ostao u ruševnoj zgradi sjedišta Županije i prostorijama ureda u Glini. U te prostorije nije moguće ući zbog opasnosti od urušavanja nakon katastrofalnog potresa od 29. prosinca i naknadnih potresa.
Tako glasi sukus pisanog odgovora koji smo nakon šest dana čekanja dobili od privremene pročelnice Ureda za upravu Sisačko-moslavačke županije Silvije Desić Basarić, koji je nadležan za rješavanje Žinićeva zahtjeva za darovanje kuće. Pitali smo je li zahtjev Ive Žinića da mu država daruje kuću u središtu Gline u kojoj već 25 godina živi utemeljen na zakonu i zašto se njegov zahtjev rješava tako dugo.
Zahtjev za darovanje
U pisanom odgovoru Desić Basarić pojašnjava i koju je sve dokumentaciju Žinić bio dužan priložiti svom zahtjevu za darovanje kuće. Trebao je, uz ostalo, dostaviti i uvjerenje nadležnog ureda za katastar o tome posjeduje li on, ili netko od članova obitelji koje je naveo u zahtjevu za darovanje, neku drugu nekretninu.
Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje dužan je Županijskom uredu dostaviti podatak je li Žinić ili netko od članova njegove obitelji iskoristio sredstva za obnovu, a ako jest, da bi dobio traženu kuću mora državi vratiti iznos utrošen na obnovu. S obzirom na to da Žinić ima i status hrvatskog branitelja, prije konačnog rješenja o njegovu zahtjevu za darovanje kuće mora, stoji u odgovoru koji smo dobili, dokazati da nije ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje kao branitelj.
No, je li Žinić i dostavio sve što je trebao, ne znamo jer se u maratonski dug proces njegova stambenog zbrinjavanja upleo potres, a spis je, prema tvrdnjama Županijskog ureda za upravu koji bi o njegovu zahtjevu trebao odlučiti, ostao zarobljen u ruševnim zgradama.
Dvije verzije
Podsjetimo, kuća u središtu Gline koju je obitelj Žinić dobila na korištenje sagrađena je sredinom osamdesetih i pripadala je Jovanu Paspalju, inženjeru u glinskoj tvornici konca, i njegovoj supruzi, farmaceutkinji Miri. Ta je obitelj u Oluji izbjegla u Srbiju, a njihova je nekretnina ekspresno dodijeljena Žiniću na korištenje.
O tome kad je točno Žinić kuću dobio na korištenje, Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje objavio je dvije verzije: u prvoj je tvrdio da im je dodijeljena 14. travnja 1995. temeljem Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom.
Kad je Jutarnji list problematizirao tu tvrdnju jer je Glina u travnju 1995. još bila u sastavu tzv. SAO Krajine, a zakon na koji su se pozvali donesen je tek pet mjeseci poslije, isti je Ured u javnost pustio novo priopćenje. U njemu tvrde da su se zabunili jer je rješenje o dodjeli kuće pisano rukom i nečitko te da je Žiniću kuća dodijeljena 19. rujna 1995. godine.