Devetogodišnji dječak i mlada majka usred Splita žive u šupi od nekoliko kvadratnih metara, ispod stepenica, nemaju plahte na jedinom krevetu, gladni su i sami. Ako uspiju skupiti novac za obrok, sretni su. Jedini prozor nema stakla pa su ih hladnoća i vjetar šibali proteklih mjeseci. Onako sami, njih dvoje, svaku večer bi se sklupčali na krevetu i tako dočekivali jutra. Nema televizije, interneta, igračaka, svih onih blagodati na koje su navikla današnja djeca, piše Slobodna Dalmacija.
– Mama, gladan sam – najčešće je što bi čula od sina kad bi se probudio, ali od 350 kuna socijale malo se toga može kupiti, pa bi dijete i u školu nekad išlo gladno. Povremeno im pomažu dobri ljudi, ali sve je to kratkog daha. Gdje im je obitelj? - pitamo malobrojne prijatelje majke i dječaka. Odmahuju rukom, navodeći da dječaka nitko čak ne zove ni na rođendane. Druga djeca kažu: “Pa što ćemo ga zvati kad nam ne može donijeti nikakav poklon.“
A što je s Centrom za socijalnu skrb? Majka rijetko traži pomoć jer je u strahu da joj ne uzmu dijete. Ako ostanem bez sina, to će biti moj kraj, ponavlja 34-godišnjakinja svojim prijateljima. Ne želi da joj se objavi ime u novinama, još ju je strah medija, ali ipak vjeruje supruzima Erceg, Zoranu i Sandri, Splićanima koje je potresla priča pa proteklih dana obilaze važne splitske adrese i mole pomoć za majku i dječaka.
– Poznam je kao skromnu ženu. Kada sam im danas kupio hranu, sendvič za dječaka (malo kruha, sira i salame), nisam znao koliko su gladni. Oni su bili presretni. Kad sam im kupio nakon toga cijelu kokoš, njihovoj sreći nije bilo kraja – napisao je splitski humanitarac i snimatelj Zoran Erceg na Facebooku, a sve dodatno argumentirao postavljajući potresni video iz šupe u centru grada u kojoj žive majka i dječak.
Gledajući video paralo se i srce facebookovcima, bilo je i suza, a Zoran je potom čak dobio pozive iz cijele Hrvatske, inozemstva, čak Ujedinjenih Arapskih Emirata, zvali su ga političari, pojedinci... Nešto se u ljudima prelomilo zbog toga videa - kaže.
– Ne mogu odgovoriti na sve pozive, priča je zaista strašna, u kakvim uvjetima ti ljudi žive. Najprije im je potrebna hitna pomoć u hrani, odjeći, a potom i trajno rješenje njihove situacije. Treba spasiti to dijete i majku – kaže Zoran koji je pokrenuo i proceduru registriranja velike humanitarne akcije pri uredu državne uprave.
– Želim da sve bude čisto i po zakonu. Dijete je tek krenulo u život i treba mu kroz neki vid zaklade osigrati trajne prihode, da ga osovimo na noge – kaže Zoran Erceg, koji je zatražio i pomoć Grada, te Centra za socijalnu skrb. U Centru su potvrdili da je majka korisnica mjesečne socijalne pomoći u iznosu od 380 kuna, ali do sada nisu znali da žive u tako teškim uvjetima.
– Mi za neke činjenice jednostavno nismo znali, a idemo u postupanje kada nam netko dojavi slučaj. Naše mogućnosti jesu ograničene, ali gdje god treba, mi uskačemo i pomažemo. Majka ne treba strahovati da će joj netko uzeti dijete, jer ako su samo materijalni problemi u obitelji, to nikad nije bio povod za oduzimanje djeteta – kaže nam Tatjana Vukman, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Split, koju smo upitali što će Centar konkretno poduzeti.
– Već je dogovoren sastanak s gradskim dužnosnicima, kao i gospodinom Ercegom. Čim smo dobili dojavu, krenuli smo u postupanje. Naši resursi su ograničeni, ali uz pomoć zajednice mislim da se može dosta toga učiniti – kaže Vukman.
Natalija Bralić, voditeljica Odjela za rad, zdravstvo i socijalnu skrb pri Uredu državne uprave, potvrdila nam je da je Zoran Erceg zatražio i službenu registraciju humanitarne akcije, kako bi se uvela kotrola raspodjele prikupljenih sredstava. Sve bi to trebala biti dovoljna garanacija i građanima da će novac koji uplate završiti u pravim rukama.