Subotnje jutro u Varaždinu osvanulo je sunčano. Gužva na varaždinskim ulicama oko tržnice i gradskog korza ne da primijetiti da se Varaždin probudio pod najstrožim epidemiološkim mjerama u zemlji. Tek kad nakon tržnice požele popiti ritualnu kavu subotom na Stančiću, Varaždinci osvijeste aktualni trenutak. Prazni stolci ispred zaključanih vrata kafića na terasama s pogledom na varaždinski Stari grad djeluju apokaliptično. Ovo je slika koju je u Varaždinu iscrtala pandemija.
Varaždin je u subotu, peti dan zaredom, najveće koronažarište u Europi. S prosjekom od oko 300 novozaraženih dnevno i sedmodnevnom incidencijom od 973 zaražena na 100.000 stanovnika, stroge mjere nisu trebale iznenaditi.
No, dok se građani Varaždina s mjerama mire, ugostitelji negoduju. U ljeto su se taman oporavili od proljetnog zatvaranja, kad eto, stiglo je novo. Dosad najradikalnija je Mia Ivanković, kći slavnog trenera Branka Ivankovića, koja vodi obiteljski Sportski centar TTS. Uz sportske dvorane, teretanu, prostor za fitness, u centru od 3000 kvadrata je i ugostiteljski objekt u koji Varaždinci inače zalaze do duboko u noć.
Već pri prošloj rundi mjera, Ivankovići su negodovali zbog zabrane rentanja sportske dvorane rekreativcima i ograničavanju radnog vremena kafića do 22 sata. Odlučili su se tada javno suprotstaviti Stožeru i nastaviti raditi.
Ovoga su puta otišli i korak dalje pa zatvorili Sportski centar i najavili poslovno uvjetovane otkaze za 17 radnika.
"Zbog rigoroznih se mjera TTS nakon punih 11 godina zatvara. Radnici idu na burzu na teret države najmanje tri mjeseca, a tvrtka ide u mirovanje", objavljeno je iz TTS-a na Facebooku.
Posredno se na isti korak pozivaju i drugi varaždinski ugostitelji.
Iako, nitko u Varaždinu ne sumnja da će se centar opet otvoriti, a da je ovo taktički potez osiguravanja plaća radnicima, bez čekanja države da ih obešteti.
Varaždinci se protiv mjera ne bune previše, ako će se time, kažu, smanjiti prijenos virusa. Žao im je ugostitelja i nadaju da će ih država pravično obeštetiti.
Ena se vratila iz Njemačke, nakon tri mjeseca izbivanja.
- Baš sam guštala otići na plac i popiti kavu na gradskoj terasi, ali od toga ništa. Kao zdravstvena radnica to apsolutno podržavam. No, nisu li rekli da će se zatvoriti i crkve? Koja je razlika između četiri kvadrata po čovjeku u crkvi ili u kafiću, teretani, kazalištu? Opet nedosljednost, zato i jesmo tu gdje smo. Shvaćam vjernike, ali o crkvi nikome ne ovisi egzistencija - ne razumije Ena, kaže, "dvostruka mjerila", ali je od procesije na Hvaru na njih navikla.
Crkve su ovdje jedno od žarišta zaraze. Virus su dobili i fratri kapucini, čiji je najugledniji član, fra Bono Šagi, od njega i preminuo. Zaraza je iz crkve krenula i u Vinici, Gornjem Knegincu...
Miroslav Kopjar iz caffe bara My way, tik uz Kulu stražarnicu Staroga grada, skuplja iz lokala sve što bi se moglo pokvariti. Sjedi sam.
- Razumijem situaciju, covid je, loše je. No, jeste li otišli do kojeg trgovačkog centra danas? Gužve su kao na Badnjak. Preživjet ćemo mi. Ali ne zahvaljujući državi. Vele, platit će radnike. Pa i tako će ih morati platiti ako odu na burzu - kaže Kojar i dijeli prolaznicima banane i naranče koje bi da radije iskoristio za smoothyje.