Drugoga dana bijelog štrajka, ili mjera upozorenja, kako ga nazivaju suci, prema podacima Hrvatske udruge sudaca odaziv je i dalje jako visok. Glasnogovornica Udruge, sutkinja Ivana Bilušić, kaže da više od 80 posto sudaca sudjeluje u mjerama upozorenja, a u nekim je sudovima odaziv i veći od 90 posto.
Mjerama upozorenja pridružili su se i državni odvjetnici i njihovi zamjenici, a predsjednica Udruge državnoodvjetničkih dužnosnika Anita Kalajžić kaže da je odaziv gotovo stopostotan.
- Od ukupno 473 člana Udruge, mjere upozorenja ne provodi samo jednoznamenkasti broj državnoodvjetničkih dužnosnika, članova Udruge - kaže Kalajžić, napominjući da se 73 posto državnoodvjetničkih dužnosnika učlanilo u Udrugu.
Tužitelji su odlučili da će mjere upozorenja provoditi dva tjedna, u istome razdoblju kao i suci, a u odluci o stupanju u bijeli štrajk naveli su da će postupati samo u onim predmetima koji se po zakonu i poslovnicima smatraju žurnima te u onim predmetima gdje bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta.
Udruga tužitelja također je svoje članove upozorila da paze na rokove koje imaju u pojedinim predmetima kako ne bi propustili podnijeti kakvu žalbu, prigovor ili koju drugu radnju zbog koje bi mogla nastati nepopravljiva šteta.
Podaci iz eSpisa
- Udruga državnih odvjetnika traži da se donese Zakon o plaći i materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika koji će, osim sada ponuđenog dijela materijalnih prava, u potpunosti urediti plaće i druga materijalna prava pravosudnih dužnosnika, sukladno postignutim standardima u državama članicama Europske unije - poručili su uoči štrajka tužitelji i naglasili kako su i dalje spremni nastaviti razgovore s Ministarstvom pravosuđa.
Premda suci, tužitelji, ali i sam ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica stalno govore kako su otvoreni za razgovore, dijaloga za sada nema jer nema ni nove ponude Ministarstva.
Tijekom drugoga dana bijelog štrajka Ministarstvo pravosuđa nije iznosilo podatke o radu sudova iz e-Spisa. Na prvi dan štrajka prema njihovim podacima odgođeno je tek 35 posto ročišta na svim sudovima, odnosno 741 od 2077.
U Ministarstvu su primijetili kako se u "regularnim" danima bez štrajka u prosjeku dnevno otkaže 13 posto rasprava i zaključili da ne može biti točan podatak kako štrajka više od 80 posto sudaca.
U Hrvatskoj odvjetničkoj komori nisu zaprimili pritužbe odvjetnika što ukazuje na to da su suci stranke, odnosno odvjetnike, na vrijeme obavijestili o ročištima koja se odgađaju, te da nisu uzaludno dolazili na sud ili putovali čak u druge gradove da bi na vratima sudnice saznali da se ročište neće održati, što im se događalo tijekom prošlogodišnjeg štrajka, osobito za vrijeme štrajka službenika i namještenika u sustavu pravosuđa.
Odvjetnici upozoravaju
Odvjetnici za sada, kaže predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Robert Travaš, apeliraju na suce da što prije zakažu ročišta za odgođene rasprave. Odvjetnici su, kao i kod prijašnjeg štrajka, izrazili razumijevanje za suce, ali se Komora prije nego su započele mjere upozorenja obratila predsjedniku Vrhovnog suda Radovanu Dobroniću i u vrlo opširnom dopisu zatražila da osigura uvjete za uredno i pravodobno funkcioniranje sudova za vrijeme bijelog štrajka.
Osim potrebe da odvjetnici na vrijeme dobiju obavijest o odgođenom ročištu, zatražili su da se precizira što su to hitni predmeti na kojima će se ipak raditi te da se ocjena hitnosti ne prepušta slobodnoj volji svakog pojedinog suca. Naime, odvjetnici imaju gorko iskustvo prošlogodišnjeg štrajka sudaca i njihovih službenika i namještenika jer je vladao kaos u kojemu se nije točno znalo koje će se rasprave održati, a koje neće. Osim što su zbog toga trpjele njihove stranke i sami su odvjetnici imali izravnu štetu od štrajka jer nisu mogli raditi, a ako ne rade, ne mogu se niti naplatiti.
Dok odvjetnici zbog štrajka strahuju od toga koliku će štetu trpjeti njihove stranke radi produljenja postupaka, do čega će neminovno doći, ali i zbog toga kako će se štrajk reflektirati na njihove priloge, njihovi kolege u Državnom odvjetništvu gledaju na nesrazmjer u vrednovanju rada odvjetnika i državnog odvjetnika, odnosno tužitelja.
Za sada to još nije na stolu, no unutar Državnog odvjetništva problematizira se naknada koju tužitelji dobivaju za rad u dežurstvu i uspoređuje s naknadama koje država daje odvjetnicima za rad po službenoj dužnosti. Prema jednome primjeru iz srpnja prošle godine, odvjetnik po službenoj dužnosti je za tri sata odrađena u nedjelju i dva sata rada u ponedjeljak od države dobio 1642,75 eura neto, dok je dežurna tužiteljica za 17 sati aktivnog dežurstva te iste nedjelje i tri sata aktivnog dežurstva istoga ponedjeljka dobila 116,43 eura bruto što je u neto iznosu između 60 i 70 eura. Nakon novog Pravilnika o naknadama za dežurstva za taj bi rad dobila 204 eura, ali opet ostaje da za isti posao u isto vrijeme država branitelja po službenoj dužnosti plaća barem 20 puta više.
Iz ovoga primjera se najjasnije vidi kako nezadovoljstvo koje vlada u pravosuđu nije uzrokovano samo visinom plaća, nego i vrednovanju rada unutar sustava koje nije dobro izbalansirano. Uostalom, to je i razlog zbog kojeg suci pored indeksacije traže i stupnjevanje plaća.