ZAGREB - Bivši predsjednik Vlade Ivo Sanader samo se dva puta oglasio od početka afera oko Podravke i Ine.
Prvo je, sasvim zgodno, s groba predsjednika države dr. Tuđmana poručio sada bivšem šefu države Stipi Mesiću da ga ne petlja u tu priču jer bi se i sam mogao naći u njoj. I brzo se vratio u političku osamu građanske vile u Kozarčevoj. Danas je, preko svog odvjetnika Ladana, opet nakratko prekinuo šutnju i uputio pismo glavnom uredniku Jutarnjeg lista.
Samo hipoteze
Osvrnuo se na kolumnu Davora Butkovića o uhićenju Damira Polančeca , Sanaderova “prvog potpredsjednika”. Pogotovo na Butkovićevu sasvim očekivanu tezu (istini za volju, cijeli se niz političara, javnih osoba i medija pitao to isto) je li Polančec mogao sve to raditi sam i bez znanja svoga šefa.
Sanader to naziva neosnovanim hipotezama i zapravo se zadržava unutar poznatog kruga tumačenja tih dramatičnih događaja. Ipak, zanimljiv je detalj to što bivši premijer u pismu redakciji ipak otkriva nešto više i nešto novo. I to o Polančecu, ali i o sebi. On, dakle, tvrdi da njegovo povezivanje s onime što je Polančec radio i što je sada u domeni grozničave istrage policije i USKOK-a klevetnička i uvredljiva tvrdnja.
On to objašnjava time što za takvo što ne postoji uporište u postojećim činjenicama, pogotovo u aktima ili postupanjima državnih tijela. Kaže, dakle, da se protiv njega ne vodi nikakva istraga.
A što je to Polančec radio? Zanimljiv je Sanaderov odgovor. Suvišno je isticati, piše on, da je svakako moguće da je bilo koji član Vlade na svoju ruku mogao poduzimati bilo koje radnje koje su bile u njegovu resoru, ali da isto tako ta činjenica uopće ne znači da bi takva postupanja bila protuzakonita.
Ako smo bivšeg premijera dobro razumjeli, u ovoj izjavi o Polančecu on želi reći najmanje dvije stvari. Prvo, on tvrdi da je njegov bivši potpredsjednik Vlade (a njegov je jer je baš on doveo direktora Podravke na Markov trg) - kao i svi drugi - ipak mogao nešto raditi na svoju ruku.
Zakon koji ne postoji
A što on kao premijer nije znao. I drugo, da ako je već to i radio, to ne može biti predmetom istrage državnih institucija jer ne postoji zakon koji sankcionira ministre koji donose odluke bez znanja premijera. Ovako sročeno teško je procijeniti da li se Sanader brani ili se ograđuje od Damira Polančeca.
Notorna je činjenica da je kabinet, u mandatu Ive Sanadera, bio strogo kontroliran skup. Njegovi ministri, uključujući i potpredsjednike, nisu istupali u javnosti bez dopuštenja, a kamoli išta drugo. Prva Sanaderova izjava o Polančecu u pismu Jutarnjem suprotna je onome što se dugo vjerovalo i govori nam nešto sasvim drugo o načinu vladanja Ive Sanadera. Možemo li se onda pitati koliko je još ministara “radilo na svoju ruku i što?” I koliko će nas to sve skupa stajati?
Poštovani,
dana 31. ožujka 2010. u Jutarnjem listu objavljena je autorska kolumna pod naslovom “Nakon spektakularnog hapšenja ostala važna neodgovorena pitanja” u kojoj se u formi navodnih pitanja kao gotove činjenice nastoje plasirati zlonamjerne i neosnovane hipoteze kolumnista Davora Butkovića. Pravdajući i obrazlažući spekulacije o izbornim šansama HDZ-a, premda je do redovnih parlamentarnih izbora ostalo više od godinu i pol dana, iznesene su neumjesne i neosnovane hipoteze o tome je li moguće da bi pritvoreni bivši član Vlade mogao išta raditi bez znanja tadašnjeg premijera. Time se na uvredljiv način, formulirajući teze kao pitanja, šire i u medijima plasiraju klevetničke i uvredljive tvrdnje koje nemaju baš nikakvo uporište u postojećim činjenicama, te prema mojim saznanjima niti u aktima ili postupanjima nadležnih državnih tijela. Smatram da bi bilo suvišno isticati da je svakako moguće da je bilo koji član Vlade mogao na svoju ruku poduzimati bilo koje radnje koje su bile u njegovu resoru, ali da isto tako ta činjenica uopće ne znači da bi takva postupanja bila protuzakonita. Cjelokupnom opremom naslovnice Jutarnjeg lista od 31. ožujka 2010., te osobito člankom na stranici 22 i 23 Jutarnjeg lista, nastoji se insinuirati moja povezanost s aferama koje su predmetom obrade nadležnih državnih tijela, premda za isto nema nikakvih logičkih ili pravnih razloga, a koji bi bili potkrepljeni ijednom činjenicom.
Dr. sc. lvo Sanader