"Kod nas je normalno u razgovoru se zafrkavati na temu seksa, seksualnosti i položaja žena u društvu. Nije ti mjesto tu, mjesto ti je, ne znam, u kuhinji...", kaže u Briefingu povodom Međunarodnog dan žena koji se obilježava u petak 8. ožujka aktivistica Danijela Stanojević,umjetnička direktorica Ženskog filmskog festivala. Na sam 8. mart će prikazati film Kreše Golika iz 1967. "Od 3 do 22" o životu žene koja cijeli dan radi, a uslijedit će panel diskusija o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
"Na HRT-u gdje sam profesionalno stasala ne valorizaraju se znanje i sposobnost, nego veze i poznanstva i jako je teško probiti taj muški krug u kojem je pogled na ženu patrijarhalan i konzervativan. Redatelji su pretežno muškarci i osjećaju se ugroženo ako ih žena ne poštuje. Muškarac voli puno govoriti i njega se mora slušati kad govori", tvrdi Stanojević i napominje da su i naše glumice često izložene seksualnom nasilju kao i njihove kolegice u drugim zemljama.
Ženama koje su izložene seksualnom uznemiravanju na poslu, savjetuje da to prijave svom nadređenom ili povjereniku koji je za to zadužen, ali i sindikatu i pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Žena u takvim slučajevima po zakonu o radu ima pravo osam dana ne doći na posao ako se osjeća uznemireno.
"Strašno je kako Sveučilište reagira na slučajeve seksualnog nasilja. Slučaj s Akademija dramskih umjetnosti je izašao u javnost i onda se na sve moguće načine opravdavao nasilni ispad profesora, od toga da mu nije bilo dobro do toga da mu je umrla majka. I meni je umro otac i često imam teške životne privatne situacije, ali nisam zato nasilna prema drugim ljudima niti ću ih seksualno uznemiravati bez njihovog pristanka. Navodno su sve optužbe protiv tog profesora odbačene i nemamo presudu iako smo čuli snimku njegovog ponašanja. Vraćen je na radno mjesto. Time se šalje poruka da se svi profesori međusobno poznaju i jedni druge drže u šaci i pomažu si. U Hrvatskoj se sve tako rješava i mladi onda dobivaju dojam da nemaju nikakva prava, da ne mogu ništa napraviti i da im je bolje šutjeti i trpjeti. Puno nasilja ostaje neprijavljeno. Kada i prijaviš nasilje, onda ti svi postave 150 neugodnih pitanja. Nasilniku se uvijek mora naći opravdanje zašto je on takav", ističe Stanojević.
Posebno je strašno, tvrdi, kroz što prolaze žene koje institucijama prijave nasilje u obitelji i žele se rastati od supruga koji maltretira i njih i djecu, ali i roditelje i prijatelje.
"Događa se da nasilnik uspije izmanipulirati sustav. Sud uvijek ispituje gdje je istina i tko tu laže. Policija će uvijek stati na stranu nasilnika. Ženu i djecu odvedu u sigurnu kuću, a nitko se ne sjeti nasilnika odvesti u zatvor na neodređeno vrijeme ili u psihijatrijsku ustanovu da mu se pomogne ako može. Odvjetnik od nasilnika žrtvu provlači kroz takvo blato da je to psihički nemoguće izdržati. A socijalne službe na kraju mogu i ženi oduzeti djecu", govori Stanojević pa komentira izjava predsjednik Vrhovnog suda Radovana Dobronića da Severina Vučković nije mala i nemoćna ženica.
"Njegova izjava je vrlo nespretna i on je njome prekršio Ustavom zagarantirana prava. To je način kako ušutkati ženu koja se bori za sebe", kaže Stanojević pa otkriva da se aktivizmom počela baviti s 18 godina.
"Kada sam na glas rekla da je feministkinja, neki su mi govorili: ma nisi ti feministkinja, ti si prelijepa za to ili nisi ti feministkinja jer ti voliš muškarce. Feministkinja sam jer želim da ovo društvo bude bolje, pametnije, naprednije i meni ugodnije za život. Naše je društvo napredovalo po pitanju prava LGBT osoba, no što se tiče ženskih prava među mladim ljudima nema puno volje za aktivizmom. Mlade žene žele da im je 8. mart svaki dan i to je u redu. Od politike im se povraća", tvrdi Stanojević i primjećuje da među nositeljima HDZ-ovih lista u deset izbornih jedinica nema niti jedne žene. Kaže da su barem mogli staviti Margaretu Mađerić koja redovito dolazi na skupove o ženskim pravima. Dodaje da bolja situacija nije ni na ljevici.
"Muškarci koji mijenjaju partnerice su frajeri, a žene koje to rade su promiskuitetne. Po tom pitanju nismo napredovali. Kad uđe u vezu, kod muškarca počne raditi životinjski dio mozga i počne ženu stavljati u neke okvire", naglašava Stanojević koja bi liječnicima zabranila da zbog priziva savjesti odbijaju ženama napraviti pobačaj.
"Ja imam priziv savjesti u vezi Viagre. Htjela bih da se Viagra potpuno ukine jer ako imate problem s potencijom i erekcijom, to je božja volja i jednostavno morate tako živjeti kao neki eunuh. Čini mi se da ovi koji kleče na Trgu time iskazuju svoje frustracije. Možda se ne mogu seksualno izraziti kako bi voljeli. Jedan od najtužnijih momenata mi je bio kada je žena došla zamijeniti svog muškarca koji nije mogao doći jer su ga vjerojatno boljela koljena od klečanja. Morate znati da su žene vrlo seksualne i kada proučavate seksualnost žena kroz povijest, jasno vam je da žene žele više partnera, a ne samo jednog jer im on dosadi. To je u našoj prirodi, odnosno Bog je tako htio", ističe Stanojević koja moliteljima s trgova preporučuje da pročitaju knjigu "Razum i razmnožavanje". Smatra sjajnim što bi Francuska uskoro mogla postati prva zemlja na svijetu koja će pravo žena na pobačaj ugraditi u svoj Ustav. Francuska, kaže ona, ima jako snažan feministički pokret. Smatra da bi na tome trebale inzistirati i mlade žene u Hrvatskoj, osobito ljevičarke.