Tijekom 2017. godine, tvrtka IDE3 IT od svojih je partnera počela dobivati upite za preuzimanje starih računala koja im više nisu potrebna kako bi ih zbrinula i odbacila. Zapitali su se, može li se oprema koja bi postala elektronički otpad uz popravak donirati, kako bi stigla u ruke onima kojima je potrebna i istovremeno se očuvao okoliš? Odgovor je bio potvrdan i tako je prošle godine osnovana udruga Kompići.
U početku su interno tražili osobe kojima treba oprema i shvatili da postoji ogromna potražnja, a zatim za projekt javili svim partnerima kojima održavaju računala. Donacije su se pomoću tvrtke IDE3 IT organizirale i prije osnutka udruge, ali kako nam kaže direktor Ivan Hendija, dolazilo je do administrativnih problema.
- U Hrvatskoj je problem kada imate tvrtku, pa kroz donaciju spajate dvije pravne osobe preko još jedne pravne osobe. Nama je to bila praktički jedna mala noćna mora, pa sad radimo sve isključivo preko udruge, jer to ubrzava proces preuzimanja opreme i doniranja - objašnjava nam.
Uz trud 25 volontera udruge, dosad je uključeno 200 donatora i uloženo oko 10 tisuća sati u obnovu računala koja su kasnije stigla do 400 primatelja donacije. Najčešće su to vrtići, škole, ustanove i domovi za djecu ili starije, ali i pojedinci lošeg ekonomskog statusa, samohrane majke, obitelji s mnogo djece ili bolesnom djecom.
- Svega smo se nagledali i to dosta emotivno utječe na nas sve, najveća nagrada su nam zahvalnice ili slike koje nam djeca kasnije crtaju. To nam je znak da radimo nešto dobro. Prekrasni su i emotivni trenutci kad se donesu donacije, pogotovo pojedincima kojima to znači da mogu normalno početi funkcionirati. Ima svega, od grljenja do suza i smijeha - prepričava Hendija.
Svako računalo zapravo ima dva donatora - jednog koji će uplatiti za obnovu opreme i kupovinu novih komponenti, a zatim i samu osobu koja ju je donirala. Hendija naglašava da je cijeli proces transparentan i nakon donacije se točno može pratiti koje računalo je obnovljeno i kome je na kraju uručeno.
- Postojalo je nepovjerenje društva kad smo počinjali s radom. Netko je znao predložiti ustanovu gdje bi bilo donirati opremu i onda kad smo ih zvali, nisu vjerovali da netko tako nešto radi besplatno. Znali su agresivno reagirati u smislu da ih više ne zovemo jer su mislili da postoji neka caka - objašnjava Hendija.
Kako kaže, s vremenom do takvih problema više nije dolazilo i sada svakodnevno dobivaju upite, a tijekom potresa u Sisku su unutar tjedan dana skupili 200 računala koje su obnovili i odnijeli u pet škola.
- Stvarno je nevjerojatno da postoje dijelovi Hrvatske gdje se ne zna kako ljudi funkcioniraju, kako djeca uopće idu u školu. Imaju neke dnevne zadatke i obaveze, a nemaju ih kako ispuniti. Čak i u 2023. godini toga ima jako puno - govori nam šokirano.
Biranje kome će ići donacija raspoređeno je po vremenu kad je stigao zahtjev za donaciju, pomoću sustava gdje se vodi svaki korak od upita do odlaska opreme uz digitalni trag. Ako se radi o većoj količini računala, traži se gdje je moguća donacija u većem obujmu kako bi odmah bila isporučena, a kod pojedinaca se gleda što je od rasparene opreme na lageru.
Kod donacije opreme, kaže nam da je najjednostavnije kad tvrtka donira više računala koje odjednom preuzmu i brže procesiraju, ali javljaju se i pojedinci koji imaju jedan printer, monitor, miša ili stari mobitel koji im stoji u ladici.
Bitno je da oprema bude upotrebljiva, stara maksimalno šest godina i da se može koristiti za neke jednostavnije procese u vrtićima ili školama. Gleda se na isplativost uloženog truda, vremena i dodatnih dijelova - ima li više smisla obnavljati ili ekološki zbrinuti i reciklirati.
- Oprema bi generalno trebala biti te starosti kako bi ju mogli revitalizirati, pojačati memoriju ili nešto drugo i donirati dalje da se isto toliko još može koristiti bez ikakvog problema. Svima je cilj da ljudi budu mirni nekoliko godina, a ne da za 3 mjeseca opet zovu da im ne radi - govori nam.
Uz informatičku opremu i sve što treba prosječnom đaku ili studentu, radili su i donacije namještaja, klupa, ormara, projektora i televizora. Već duže uspješno surađuju i s tehnološkim fakultetima iz kojih im studenti dolaze na praksu i pomažu s obnovom dijela donacija.
Ove godine započeli su projekt pod nazivom “Tona sreće”, čiji je cilj u godinu dana prikupiti tonu rabljene računalne opreme koja će kasnije biti donirana. Prethodnih tisuću donacija, pretpostavlja Hendija, zapravo su već otprilike četiri tone opreme koja je spašena, a 2021. godine osvojili su Green Prix nagradu za najbolji Zeleni projekt utjecaja na zajednicu.
- Cilj projekta je bio i da se tvrtke uključe i financijski doniraju, jer je projekt postao malo prezahtjevan da ga sami financiramo. Sad imamo cilj i brojku koju u godinu dana želimo skupiti - 300 do 350 računala - kaže nam.
Donacije u iznosu od 100 eura i više bit će usmjerene isključivo na akciju “Tona sreće”, a manji iznosi se koriste za poslovanje Kompića. Daljnji planovi za budućnost, kaže nam, uključuju samoodrživost udruge i fokus na ostatak Hrvatske, ne samo Zagreb i okolne regije.
- Voljeli bi imati podružnice po cijeloj zemlji, da tako svi doprinesemo smanjenju elektroničkog otpada i pomognemo ustanovama i pojedincima kako bi došli u digitalni svijet - da svi imamo jednake uvjete za život, rad i razvoj društva - zaključuje Hendija.
Ako imate računalo viška ili želite pomoći Kompićima, možete se javiti putem sljedećeg linka.