Gordana Popović poznata je među ljubiteljima životinja kao fotografkinja koja se bavi isključivo bilježenjem neraskidive veze između ljudi i njihovih ljubimaca. Naravno da i sama ima ljubimca - njezina stafordica Lula, stara pet godina, dom dijeli s četiri mačke. Iako je ona prilično ravnodušna prema pucnjavama, Gordana kaže kako psi njezinog svekra i svekrve nisu te sreće. Oni se panično boje pucnjave.
- Seth i Ziggy već početkom prosinca okupiraju bunker (koji nama ljudima izgleda kao kada) i izlaze samo u najvećoj nuždi, a nekad ni onda. Strašno ih je gledati izbuljenih očiju, zadihane i kako se tresu. U to doba godine nije ni meni svejedno... Svaki put je najgore. Nitko i ništa ih ne može izvući iz tog gotovo polusvjesnog stanja. Svake godine kopamo busenje trave da bi im bilo barem malo lakše obaviti nuždu u kući. Puštamo im umirujuću muziku da barem malo prekrije taj zvuk i vibracije koje oni čuju i osjećaju - priča Gordana.
Kaže kako u vatrometima ne vidi ništa lijepo i čarobno, jednako kao ni u pucnjevima petardi. Smatra to, kaže, opasnim oblikom zabave ili slavlja. Ne samo za životinje, nego i za ljude, jer i najbolji planovi mogu poći po zlu.
- Bilo bi dobro kad bismo se svi zabavili uz dobru glazbu i uz drage prijatelje jer su oni ‘glasniji‘ od bilo koje rakete ili petarde. A naši će nas ljubimci samo gledati s kreveta i misliti: ‘Dosta je više! Vrijeme je da svi malo odmorimo‘ - zaključila je Gordana.
