Ni državni udar ne bi izazvao toliko pomutnje kod nekih novinara Informativnog programa javne televizije kao što je izazvala vijest da će Daniela Trbović biti moderatorica emisija vezanih uz sučeljavanja predsjedničkih kandidata što će se na HRT-u upriličiti uoči skorih izbora za predsjednika.
- Daniela? Pa što će ih pitati? Da li doma heklaju, što gledaju na televiziji i vole li plesati? - pitale su se proteklih tjedana umišljene veličine iz političkog televizijskog programa, svrstavajući tako svoju kolegicu i jednu od najvećih televizijskih zvijezda na razinu hostese koja za život zarađuje smješkajući se i klimajući glavom.
Daniela je, naravno, sve samo ne hostesa. Pedesetjednogodišnja Karlovčanka britkog jezika na HRT-u je od početka devedesetih, a sljedeće će godine, poželi li, moći proslaviti četvrt stoljeća od dolaska na javnu televiziju na kojoj se dokazala u različitim ulogama. Vodila je razne zabavne emisije i kvizove, a u svemu što je radila bila je sjajna. Saša Runjić, ravnatelj Programa HRT-a i privremeni šef Informativno-medijskog servisa, točno to od Daniele očekuje i po pitanju emisija posvećenih predsjedničkim izborima. Ona će u ovom projektu, doznajemo, biti angažirana kao moderatorica, a uz nju će u televizijskom studiju biti još novinara koji će političarima postavljati pitanja.
Lijep kompliment
- Ja ću se, na neki način, brinuti o formi, a kolege novinari iz Informativnog o sadržaju. Oni će postavljati pitanja predsjedničkim kandidatima, a ja ću voditi računa o redoslijedu odgovaranja, vremenu predviđenom za odgovore, o tempu... - objašnjava Daniela koja poput većine ljudi prati politiku.
- Zar je moguće ne pratiti politiku i promišljati svakodnevicu? Političari su najveće zvijezde. Dobro, jedino ih Severina šije sa selfijima. Svakodnevno se kontaminiram mračnim prognozama, surfajući bespućima hrvatske zbiljnosti - kaže voditeljica koja je nedavno u šali rekla kako smatra da bi bez problema sakupila potpise potrebne za svoju kandidaturu za predsjednicu. Što bi, kada bi se upustila u tu priču, napravila da je narod izabere?
- Govorila bih im ono što mislim da žele čuti. I tako bih bila potpuno drukčija od drugih - govori Daniela koju je Ksenija Urličić, bivša šefica Zabavnog programa HRT-a, uz Barbaru Kolar i Duška Ćurlića nedavno svrstala među tri najbolja televizijska voditelja današnjice.
‘Učim se šefovanju’
- Naravno da mi imponira to što je Ksenija rekla. Prvo, zato što je riječ o osobi koja je dio zlatne generacije televizijskih voditelja koji su stvarali televiziju i postavili iznimno visoke standarde ovog lijepog posla. Drugo, zato što me smjestila u birano društvo Barbare i Duška koje volim privatno i profesionalno - kaže Daniela koja trenutačno vodi dva velika televizijska projekta.
Ove jeseni zajedno s Martinom Validžić i Franom Ridjanom stigla je u game-show “Volim Hrvatsku”, koji su prije njih vodili Mirko Fodor, Rene Bitorajac i Goran Navojec. Premda su Daniela, Martina i Frano dobili nezahvalnu ulogu da zamijene trojicu većini simpatičnih i duhovitih muškaraca, prve su kritike povoljne, a publika je lijepo primila nove ljude u već poznatoj emisiji.
Uz “Volim Hrvatsku” Daniela radi i “8. kat”, emisiju u kojoj više nije samo voditeljica. Od ove jeseni postala je i urednica. Sve to za istu plaću jer, kako kaže, nikome još nije palo na pamet da materijalno valorizira njezin dvostruki trud.
- Koliko je teško biti urednik? To je definitivno drugačiji angažman, s drugačijim problemima. I drugačijim radnim vremenom koje traje u beskonačnost.
Kad urednica Trbović završi s poslom, s intenzivnim radom počinje voditeljica Trbović, pa se može reći da gospođa Trbović stalno radi. Ali, zadovoljna sam. Posložena sam, odgovorna i ažurna osoba, imam odličnu ekipu i smatram da proizvodimo dobru emisiju.
Nismo posvađani, rado se viđamo i rado surađujemo, što je danas rijetkost. Kakva sam kao urednica? Tek se učim biti šefica, ali već sada znam da nisam šefica iz pakla. Premda to ponekad ne bi bilo loše - govori Daniela, koja iza sebe već ima uredničkog iskustva.
Realna i hrabra
- Ovo nije moje prvo uredničko mjesto. Prije četrnaest godina, dakle 2000. godine Boris Homovec i ja bili smo urednici emisije ‘Metropolis’ koja je na Prvom programu išla u sitne sate, a bavila se lifestylom, erotikom, rubnim temama... - prisjeća se crnka koja je koncem rujna navršila pedeset i jednu godinu. Boji li se starenja?
- Ja sam neustrašiva. Ali i realna. U četrdesetima stvarno još nisam mislila da mi se nazire kraj. U pedesetoj mi je postalo jasno da sam debelo prevalila polovicu života, pogotovo ako pogledam trajanje članova moje obitelji, jer se nitko od njih nije isprsio dugovječnošću. Mama je najstarija, ima 77 godina.
Što se tiče mene, sad mi je jasno da svemu dođe kraj, pa tako i meni. Jedino se pitam kakav će biti svijet bez mene. Naravno, nisam od onih koji se bude s osjećajem da će jednog dana umrijeti, ali činjenica je da više uživam u onom u čemu mogu uživati, u stvarima koje me raduju. I manje sam spremna na kompromise. Sama sam sebi već neko vrijeme na prvom mjestu.
To je u redu. Pa kad ću si biti prva, ako ne sada - kaže ponosna majka četrnaestogodišnjeg srednjoškolca koji ju je prerastao.
Odnos sa sinom
- Da, Lovro me prerastao. Ima metar i sedamdeset dva centimetra. Visok je i tanak. A čini mi se kao da je jučer bio okrugla beba. Danas pohađa prvi srednje, još malo pa je muškarac. Kako funkcioniramo nas dvoje? I dalje smo dobar spoj puberteta i klimakterija. Prekrasno je ponekad kad smo oboje u dobroj fazi, ali ponekad bude naporno. I njemu sa mnom i meni s njim. Ali, komuniciramo, uvažavamo se i vjerujem da ćemo nekako preživjeti tu životnu fazu. Tješim se, barem, da je većina ljudi preživjela to naporno razdoblje dijeljenja doma s pubertetlijom. Uostalom, moji roditelji i ja smo živi svjedoci da je to moguće - smije se televizijska zvijezda koja ne vodi zvjezdani život.
- Zvijezde vidim samo kad liježem i dižem se. A ustajem oko šest sati ujutro. Takav mi je bioritam. Onda radim poput svake žene koja rinta na nekoliko kolosijeka. Kasno liježem, najčešće negdje oko dva sata ujutro, a prije toga znam malo zakunjati doma na kauču. Sve u svemu, malo spavam i spavam nekvalitetno. Kuham svakodnevno. Jesam li s vremenom postala bolja kuharica?
A kad sam to bila loša? Ja sam oduvijek znala kuhati, ali ne uživam u tome jer sam ja jedina kuharica u mom domu, jer je to nešto što moram raditi svaki dan. Ne mogu taj posao prebaciti na nekog drugog. Barem ne dok Lovro u sebi, nadam se, ne otkrije taj dar - govori Daniela, koja nekako nije sklona vjerovati da bi u njen život mogao ušetati neki važan, odrasli muškarac koji bi, da sve bude idealno, morao znati i fino kuhati.
Gospoda u prolazu
- Muškarci? Oni postoje. Vidim ih na ulici, sretnem ih u liftu. Dođu mi u goste na ‘8. kat’ i uvijek im se obradujem. Što da više kažem o njima? Dobro mi je samoj. Volim se. Da se do pedesete nisam uspjela zavoljeti, bilo bi to upitno. Ali jesam. Tako mi je pao grah.
I, nakon svega, smatram da mi je baš dobro pao - zaključuje Daniela.