Old Trafford pjeva, trešti, uživa u igri Crvenih vragova i dominaciji nad Tottenhamom. Impresija ugodna oku i uhu svakog navijača i štovatelja Manchester Uniteda. Momčad Erika ten Haga djelovala je jedinstveno, harmonično, složno. Nizozemac je sustavno i logično mijenjao i nadograđivao momčad. Njegova je subjektivna procjena bila posve razumna: za igru protiv Tottenhama, u ovoj i ovakvoj konstelaciji odnosa, Ronaldo Unitedu nije neophodan!
Portugalac je „pukao“. Usred ekstaze na Old Traffordu, poput uljeza, napustio je tulum. Je li shvatio da svojim načinom razmišljanja on tu više ne pripada? Očigledno, sa statusom, u kojemu je on samo jedan od kandidata za momčad Manchester Uniteda, Cristiano Ronaldo ne uspijeva se saživjeti. Kao niti s činjenicom da protiv biologije nitko još nije dobio utakmicu. Ma koliko uporno vježbao i brižljivo pazio na ishranu.
Nema sumnje, epizoda s utakmice protiv Tottenhama samo je djelić mozaika. Svoju „unutrašnju borbu“ Ronaldo je jamačno teško proživljavao promatrajući sekvence s dodjele Zlatne lopte. U njegovoj glavi vjerojatno još boravi uvjerenje kako je i on trebao biti među laureatima.
Dijagnozu slavnom Portugalci mogli smo uspostaviti još 2018. kada je dobitnikom Zlatne lopte postao Luka Modrić, prvi igrač koji je „razbucao“ dugogodišnju dominaciju i rivalstvo Lea Messija i Cristiana Ronalda. Iako je tvrdio da mu je Lukito prijatelj, Ronaldo se nije pojavio na svečanosti uručenja nagrade. Već tada smo zaključili – „Cristiano Ronaldo je veliki nogometaš, ali mali čovjek“!
Ego 37-godišnjeg portugalskog napadača djeluje razarajuće. Poput malignog tumora. Vjerojatno niti samome sebi Ronaldo ne može pomoći. To je naprosto jače od njega. Nažalost, to je priča bez happy enda. Ronaldo se zaputio u mračni tunel. Sam. A bio je veliki igrač. Golgeter. Jedan od najvećih u povijesti nogometne igre!