Uz njega je sve jednostavno. Ponekad se čini da ne radi ništa, ali zapravo radi sve. Najteža stvar u nogometu je učiniti ga laganim, a to je slika i prilika Andresa Inieste - riječi su Lionela Messija, čovjeka koji je, nižući Zlatne lopte, možda i "ukrao" dio slave uskoro umirovljenom španjolskom magu. Nije to nogometna nepravda, već samo nevjerojatan splet okolnosti da Andres Iniesta nikada nije proglašen najboljim na planeti. U Fuenealbilli, gradiću s jedva dvije tisuće stanovnika, rođen je jedan u milijardu.
Nikoga, doduše, nije iznenadila Iniestina objava na društvenim mrežama: "8.10.2024.", stoji u njegovu napisu. Tada će kao i dalje slobodan igrač u 41. godini reći zbogom nogometu. Kazat će neki da je to učinio još 2018. odlaskom u japanski Vissel Kobe, zatim i Emirate. Odluka je mnoge iznenadila, a Iniesta je objasnio da kao 34-godišnjak ne može krasti minutažu perspektivnim mladićima La Masije iz koje je i sam potekao. Isto tako, ne može si ni dozvoliti da zaigra protiv voljene Barcelone pa "bijeg" na drugi kraj svijeta, ujedno i vrlo izdašne financijske prirode, uopće ne zvuči tako loše.
Odlazi, dakle, jedan od najvećih. Odlazi čovjek koji je redefinirao ulogu središnjeg veznjaka, dokazujući da takav ne treba uvijek biti gruba sila na travnjaku. Često elegancija, kreativnost i vizija imaju znatno višu vrijednost. Pep Guardiola sve je to znao još 1999. godine. Vidjevši Iniestine nastupe za Barcu na prestižnom svjetskom turniru do 15 godina, došapnuo je Xaviju:
- Ti ćeš umiroviti mene, a ovaj mali umirovit će sve nas.
Upravo će Iniesta nezaboravnim "projektilom" Chelseaju 2009. odvesti Guardiolu u prvo finale Lige prvaka u trenerskoj karijeri. Pamtimo kao jučer: "Iz ničega, iz bunara, iz rudnika se izvadila Barcelona", popratio je ushićeni Drago Ćosić majstoriju na Stamford Bridgeu. Tako je djelovao Iniesta, iz neprilike bi stvorio priliku, izvodeći duga dodavanja na koja uopće ne biste ni pomislili. Ne čudi da je ta zlatna generacija Barcelone bila nezaustavljiva. Ne možeš zaustaviti ono što ne možeš predvidjeti, a ne možeš predvidjeti Messija, Xavija i Iniestu. Zato se od tog trojca, kako je to slikovito opisao Alex Ferguson nakon što je dva puta u kratkom razdoblju (2009. i 2011.) s Manchester Unitedom gubio kontra Barce u finalima Lige prvaka, "počne mutiti u glavi jer se osjećate kao da su vas ubacili u vrtuljak".
Iniesta će, pak, u svojoj biografiji s predznakom "Umjetnik" kazati da vrhunski potezi dolaze igrom na osjećaj.
- Većina stvari dolazi iznutra, volio sam igrati intuitivno. Postoji strategija, ali ja sam nogomet shvaćao kao nešto nepredvidivo jer kakvu god taktiku da imate, morate odlučiti u tisućinki sekunde. Na terenima sam radio isto što bi i na školskom igralištu, koristim neke poteze koje sam činio kao 12-godišnjak.
Iniesta je u Barci proveo 24 godine, od toga 16 u seniorskoj momčadi. Osim što je osvojio 32 trofeja, od čega su devet ligaški naslovi Španjolske, četiri Lige prvaka i ukupno dvije trostruke krune (2009. i 2015.), bio je i krunski dragulj Barcine ‘tiki-take‘. Frank Rijkaard, s kojim je Španjolac uzeo prvu Ligu prvaka 2006., volio je kazati da "Iniesta dijeli lopte suigračima poput slatkiša djeci". Može se Iniesta pohvaliti i drugim rijetkim postignućima. Recimo, 2015. je nakon 4:0 pobjede Barce u El Clasicu u kojem je zabio i asistirao, prilikom izmjene zaradio "standing ovation" dijela navijača Real Madrida. Takvu čast ranije su navijači Kraljeva priredili samo Diegu Maradoni i Ronaldinhu.
- Ljudi su mi uvijek iskazivali poštovanje i ljubav. To je čaroban doživljaj i važnija stvar od svih trofeja - rekao je Iniesta jednom prilikom.
Paralelno s klupskim ostvarenjima, Iniesta je pisao povijest španjolske reprezentacije. Pogodak Nizozemcima u drugom produžetku Mundijala 2010. vjerojatno je najveći trenutak njegove karijere i to ne samo zato što je donio svjetsko između dva zaredana europska zlata, već ga je i - ponovo oživio. Iniesta je, naime, uoči SP-a prolazio kroz teško životno razdoblje. Zatekle su ga ozljede, ali najviše je stradao um jer u kolovozu 2009. njegov blizak prijatelj Dani Jarque, ranije i kapetan Espanyola, umro je od srčanog udara u 27. godini. Iniesta se zatim mjesecima nalazio u lošem psihičkom stanju, pisalo se da nije imao značajne tjelesne probleme, ali često ne bi mogao dovršiti treninge.
- Depresija, bolest, nelagoda... Ne znam kako bih to uopće opisao, uvijek vas prati osjećaj da nešto nije u redu. Osjećao sam se kao u slobodnom padu, prijateljeva smrt me prestravila, osjetio sam ranjivost. Samo sam želio noć, da popijem tablete i odem na spavanje. Tek nakon pogotka u finalu, opet sam se osjećao kao nogometaš - kazao je jednom prilikom, a gol Nizozemcima proslavio je s natpisom "Dani Jarque uvijek s nama" na podmajici, osiguravši da uspomena zauvijek preživi u nogometnom svijetu.
Dugo će još živjeti i spomen na Andresa Iniestu koji će, eto, za pet dana i službeno postati bivši i opet nas potaknuti na onu tužnu i možda netočnu, ali neizbježnu pomisao da je najljepše što se od nogometa može vidjeti iza, a ne ispred nas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....