Prije 35 dana na Drosini je Istra 1961 pobijedila Dinamo golom u posljednjim trenucima utakmice. Bila je to prva pobjeda nakon skoro devet godina, kada je u svibnju 2014. upisan trobod s 2:1. Niti jednom se nije dogodilo da je Istra spojila dvije pobjede nad Modrima, a samo jednom se poklopilo da povežu dva remija. Bilo je to u debitantskoj Istrinoj prvoligaškoj sezoni 2004./05., kada je unutar Lige za ostanak bilo dva puta 0:0...
Od pobjede u zaostaloj utakmici, 15. ožujka, puno se toga promijenilo u odnosu snaga. Puljani su u četiri utakmice, od čega tri u gostima zaredom, upisali tri remija (Lokomotiva, Hajduk, Varaždin) te poraz (Slaven Belupo). Dinamo je pak ostvario deset bodova u četiri prvenstvene utakmice (pobjede Rijeka, Lokomotiva, Slaven i remi Gorica) te ispadanje u polufinalu Kupa u Šibeniku. Taj poraz je inicirao spomenute promjene, jer je dolaskom Igora Bišćana Dinamo zaigrao kudikamo logičnije, sigurnije i uvjerljivije (Lokomotiva 2:1, SB 4:0). Naravno ovo je sada sasvim druga najavna priča za utakmicu na Drosini. Ne toliko zbog igrača (nema Petkovića, ali su unutra J. Šutalo, Ivanušec i Drmić), koliko zbog drugačije dinamike modre momčadi. Promjenom trenera i atmosfere ovaj Dinamo sada igra kako i dolikuje lideru HNL-a. Ili bismo mogli dodati, momčad čija vrijednost se procjenjuje na 94 milijuna eura napokon je počela pokazivati zašto ima 29 bodova više od momčadi (Istre) koja vrijedi deset puta manje...
Slijedom toga treba biti realnosti na Drosini i u okruženju kad su u pitanju natjecateljska očekivanja. Osim što je favorit Dinamo u zaokretu forme na bolje, Istra 1961 nije više uvjerljiva u igri kao što je to bila do 3. ožujka i dvoboja s Rijekom. Povezana su dva poraza, od kojih je onaj s Goricom bio nelogičan (4:5), ali nadasve je problem što je Gonzalo Garcia ostao bez Ante Ercega poslije Rijeke. U atmosferi općeg javnog linča napadač Istre zasluženo jest kažnjen, ali je dimenzija kazne i kasnije javno “žmirkanje” na razne prekršaje i nesportska ponašanja potvrdila koliko je tu neravnopravnog tretmana (vidi okvir termina)...
Bez Ercega Istra je pobijedila “onaj” Dinamo, s Bakrarom je dobila potvrdu da ima još jednog kvalitetnog strijelca, ali geometrija igre Zeleno-žutih više nije ista. To se osjetilo u napadačkoj sterilnosti, iako je naoko sedam postignutih golova (3 Bakrar) u 6 utakmica relativno pozitivan skor. Problem je što su golovi koncentrirani u tri utakmice (četiri Gorici, Dinamu jedan, Hajduku dva), a u tri utakmice (Lokomotiva, Slaven, Varaždin) upisana je nula. Dok se Erceg ne vrati (još 3 kola) Garcia će morati izvlačiti maksimum iz aktualnog kadra.
Možda bi trener Istre trebao malo više vjerovati igračima koji nisu u prvom planu, barem prilikom izmjena. Garcia malo i prilično kasno mijenja, slično kao Čačić, a momčad mu ima faze drugog dijela kada posustaje u ritmu. Pogotovo u veznom redu, a što utječe na cijelu postavu. Primjer debitanta Iure Iovua, koji je u Varaždinu do drugog žutog kartona bio dominantan u defenzivi, jasno pokazuje da ima alternativa samo im treba dati više šansu. Rezultat će možda u trenutku patiti, ali to je cijena koju klub kao Istra mora prolaziti da bi profitirao.
S Dinamom Zeleno-žuti objektivno imaju najteži zadatak da ostanu neporaženi. U tjedan dana igrat će tri teške utakmice, još s Osijekom i Šibenikom, pa Istra mora izvući iz sebe maksimum u fizičkom i emotivnom smislu. Pogotovo u kontekstu emotivnog utakmica s Dinamom će biti praktično najlakša. Zato od Garcijine momčadi se očekuje da igra, a ne da se zatvori u defenzivni blok, jer ovaj Dinamo to (Slaven 4:0) očito rješava bez stresa...