Gergo Lovrencsics već je tri tjedna u svlačionici Solina. Istekom ugovora s Hajdukom ostao je živjeti u Splitu, potpisao za Modre s Jadra, za klub u kojem je prve nogometne korake napravio i njegov nekadašnji kapetan Lovre Kalinić. Lovrencsics je upisao već i dva nastupa za Solin. Kako se pored Jadra osjeća bivši desni bek Hajduka?
- Osjećam se jako dobro. Uživam u nogometu, uskoro i u trenerskom poslu. Sljedeći tjedan u Solinu počinjem raditi s dječacima od sedam-osam godina. Još ćemo vidjeti koju ću grupu preuzeti, vidjet ćemo koliko će se djece okupiti. Moram priznati, jedva čekam početi s poslom, sretan sam zbog toga - kazao nam je Lovrencsics.
Posljednji put smo razgovarali krajem lipnja, bilo je sigurno i dugih ponuda za nastavak karijere.
- Imao sam i drugih ponuda, ali nisu bile u mojoj viziji. Kada se Solin pojavio, razgovarali smo korektno i konkretno. Svidjeli su mi se planovi koje su mi ponudili. Mjesec dana sam imao ponudu na stolu i na kraju sam se odlučio za Solin. S obitelji sam u Splitu, blizu mi je Solin. Prihvatio sam opciju nastavka igranja i sretan sam što sam dio momčadi. Ima u Solinu talenata koji trebaju potporu za napredak. U zadnjem našem susretu vidio sam puno dobrih stvari. Napredujemo, istina, polako, ali napredujemo kao momčad. Upisali smo i prvu pobjedu, zaista pozitivno gledam na budućnost.
Još pred dvije godine Lovrencsics je igrao na Europskom prvenstvu za Mađarsku, potom je nosio dres Hajduka, a danas za Solin igra protiv Zrinskog, Orijenta i ostalih drugoligaša. Utakmice je do sada počinjao s klupe, igrao dvaput po 15 minuta.
- Igram malo, ulazim s klupe, jer, pošteno je reći, nisam dva mjeseca bio s momčadi, Možeš individualno raditi koliko hoćeš, možeš sam trčati, spremati se, ali to nije isto kao kada radiš s momčadi. Nisam prošao ni pripreme. Dva, tri dana bih trenirao, pa se dva dana odmarao. Ne možeš tako zadržati formu. Zbog toga sam u dogovoru s trenerom i sportskim direktorom napravio plan i polako se vraćam u formu, hvatam ritam. Cilj je pomoći mlađima. Uostalom, moja zadaća u Solinu nije svaku utakmicu igrati po 90 minuta. Cilj je pomoći mlađima, biti svima pri ruci da momčad raste.
Devet je igrača Hajduka na dvojnoj registraciji u Solinu, stoga je Lovrencsics dobio prigodu postati mentor nadama Bijelih dok se "kale" pored Jadra.
- Ako budu željeli primiti savjet, ja sam tu da im savjet pružim. Moja je zadaća pomoći tim igračima sa svojim iskustvom da oni postanu bolji. Individualno, taktički, igrački, ljudski. To je sasvim drukčije nego u Hajduku. U Hajduku sam bio samo igrač, ali u Solinu imam više zadaća. Igrač, savjetnik za igrače u prvoj momčadi i trener mlađih uzrasta. Zato sam u Solinu. Jasno, igrat ću, bit ću u prvih 11. Imao sam i asistenciju u zadnjoj pobjedi, a pozitivna je i činjenica da igram na krilu. Mogu vratiti onaj feeling kada sam nekoć bio više ofenzivno orijentiran, na krilu, ali i na "desetki". Đolonga je bek, a meni se uz njega otvara napadačka opcija.
Pored činjenice da igra drugoligaški nogomet, Lovrencsics se mora suočiti i s drukčijim načinom života. Autobusom sa Solinom putuje duž cijele Hrvatske. Uostalom, debitirao je protiv Zrinskog u Osijeku.
- Sada igramo i protiv Cibalije, ponovno ću u autobus preko cijele Hrvatske, ali za mene to nije problem. Pokušavam napraviti sve što mogu za momčad i klub, pokušavam sa svima zajedno napredovati. Uživam u nogometu, neka je i drugoligaški.
Koliko dugo planirate još igrati?
- Fokusiran sam na ovu sezonu, na kraju sezone ću vidjeti kakva je glava, kako mi reagira tijelo.
Toliko o Solinu i osobnim planovima. Hajduk je dakako nezaobilazna tema, poglavito zadnji poraz od Istre.
- Nisam gledao uživo, sjeo sam ispred TV-a nakon našeg susreta s Orijentom. Nisam žurio, ne želim nikada trčati nakon utakmice. Nesretni poraz Hajduk, jer trebalo je po šansama biti dva-tri razlike. Međutim, kada ne iskoristiš prigode, jedan protunapad uvijek može donijeti pogodak. Događa se to u svim ligama, svuda, Nije to specifičnost Hajduka.
Koliko je takvih utakmica odigrao Lovrencsics kroz protekle dvije godine u Hajduku...
- Da, nažalost, igrao sam dosta takvih utakmica s Hajdukom. Utakmica gdje se gube bodovi koji se jednostavno moraju osvojiti kad ideš na najviši plasman. Najvažnija stvar za osvajanje naslova jest pobjeđivati te nazovimo ih male utakmice. Posebno na svom terenu. Sezona je duga, Hajduk je imao pet pobjeda i, mislio sam, bit će Istra šesta u seriji. Poglavito kada sam vidio kako se otvorila utakmica. Rekao sam supruzi "dat ćemo gol, kasnije će biti još koji". Ali ništa od toga. Istra se orijentirala na obranu i kupovala vrijeme. Htjeli su Hajduk uvući u nervozu, u pritisak i tada pokušati iz protunapada.
Ali kako to već u životu biva, mogu se pouke izvući čak iz poraza.
- Poraz može biti alarm koji će kazati "nema spavanja". Možda je to zaista upozorenje za Hajduk da se ne može svaka utakmica lakoćom dobiti. Ovo je udarac, ali bitno je kakva će reakcija biti u Velikoj Gorici.
Možete li usporediti snagu današnjeg Hajduka i momčadi iz protekle dvije sezone?
- Ključ pozitivnog starta je u svršetku prošle sezone. Osam utakmica zaredom Hajduk nije primio pogodak, osvojen je Kup, nizale su se pobjede. Koncentracija je bila na obranu, jer Hajduku se i danas teško postiže pogodak. Međutim, evidentan je problem u napadu ako Livaja ne postigne pogodak.
Objasnio je i Lovrencsics ono na što se dugo upozorava. Livaja ne može sam.
- Veliki je pritisak na Livaji. I zadnju utakmicu je zabio, ali VAR je poništio. Nitko na svijetu, ni Haaland ne može svaku zabiti. Treba skinuti pritisak i odgovornost pobjeda isključivo s njegovih leđa. Za Livaju će biti puno lakše kada se skine taj teret. Moraju i suigrači u napadu preuzeti dio odgovornosti.
Je li Hajduk sposoban biti prvak ove sezone?
- Jedan poraz ništa ne znači, uvjeren sam da je Hajduk sposoban biti prvak. Dinamo nije u najboljoj formi iako još uvijek posjeduju snažan kadar. Ali, mora se misliti i na Rijeku. S Lilleom sam gledao obje utakmice, bit će Riječani jaki rivali Dinamu i Hajduku. Osijek mi se sviđa kako igra. Snažni, agresivni, napadački iznimno raspoloženi. Puno zabijaju, ali istina i dosta za sada primaju. Generalno gledajući, ne strahujem za Hajduk, ali moraju biti jaki kao u prvih pet kola.
Postane li Hajduk prvak, bit će i Lovrencsics na proslavi.
- Jasno je da ću biti na fešti, jer ja sam navijač. Volim Hajduk kao i svi ljudi u Splitu, Dalmaciji. Ljubav prema Hajduku je lifestyle. Ne možete nigdje u Dalmaciji pobjeći od Hajduka. Uostalom, družim se i s bivšim suigračima.
Lovrencsicsu će uvijek ostati zapisano da je u karijeri igrao u trofejnom Hajduku.
- Ponosan sam što sam bio dio momčadi koja je uzela dva Kupa. Nažalost, nismo prvenstvo, ali trofeji se uvijek pamte. Uz to, ako me ljudi prepoznaju na ulici, znači da sam napravio nešto dobro s Hajdukom.