Ne znamo je li Željko Kopić u nekom prošlom životu bio kaskader ili ljubitelj adrenalinskih izazova. Trenerski je pragmatičan, ima svoju viziju, svoj način, nije sklon hazardima i pretjeranim ekshibicijama, ali da na Dinamovoj klupi opasno živi, često i na rubu ponora, to nije upitno.
Živio je opasno i prvih sat vremena na Rujevici, nitko ne može jamčiti kako bi izgledao ponedjeljak Dinamova trenera da su Modri, kojim slučajem, izgubili derbi. No, Kopić je, na neki način, sam sebi pružio ruku spasa time što je odustao od nekih svojih postulata. Kad je “vrag odnio šalu”, povukao je hrabrije, odlučnije poteze, koji su mu, na kraju, donijeli puni ulov. Pogodio je!
Dinamo je proigrao u nastavku kad je Kopić malo izrotirao momčad, prebacio igru na sustav s četvoricom u zadnjoj liniji, umjesto veznjaka Gojaka ubacio napadača Andrića, umjesto stopera Lauritsena još jednog napadača Emrelija, umjesto Ristovskog i Petkovića u vatru gurnuo Špikića i Tolića. S tim igračima s klupe Dinamo je bio mnogo opasniji, energičniji, konkretniji. Na kraju i efikasniji.
Promjena kursa?
Andrić je bio stalna prijetnja i dodavač za gol, Špikić je ušao “kao na motoru”, Emrelijeva želja nagrađena je pogotkom, pridonio je i Tolić. Sjećamo se, slično je bilo protiv Seville, tada su pobjedu (nedovoljno za prolaz, ali pobjedu) također donijeli igrači s klupe, malo je nedostajalo da Dinamo zabije još jedan gol. E sad, hoće li nakon Rijeke trener Kopić promijeniti kurs?
Je li zaključio da mu u momčadi treba svježa krv, energični igrači, je li nakon Rujevice prelomio da više neće čekati Petkovića i da možda nije slučajno što je momčad proigrala nakon njegova izlaska? Hoće li se ipak vratiti na taj “stari” sustav s četvoricom u zadnjoj liniji? Odgovor ćemo, dakako, saznati u petak, u utakmici s Istrom u Maksimiru.
Ono čega Kopić mora biti svjestan jest da je Dinamov trener uvijek na “rendgenu”, na testu. Svaka utakmica je izazov i nijedna pobjeda ne jamči dugoročni mir. To što se po nogometnim kuloarima priča da bi Kopić, čak i ako osvoji naslov, mogao na kraju sezone postati bivši, nisu medijska naklapanja niti bespredmetna naklapanja.
U Rijeci ćete iz “pouzdanih izvora” čuti da bi od ljeta u Maksimir mogao Goran Tomić, u Mostaru se priča da je Sergej Jakirović “taj”. Iz menadžerskih krugova, pak, čut ćete kako su se iz Dinama, posredno, raspitivali za Vladimira Petkovića, bivšeg švicarskog izbornika, ali da je on u startu poručio “ne mislim se vraćati na Balkan”. Nitko, naravno, ne zna koja istina najviše “pije vodu”, ali u svakoj od tih priča sigurno ima “nešto”. To “nešto” što ukazuje da postoje određene sumnje u Kopića kao dugoročan projekt, a onda ovakva izdanja poput prvog poluvremena na Rujevici ili protiv Dragovoljca dodatno potpiruju vatru. I maštu.
Vrijeme odluka
U Maksimiru će na kraju sezone, bude li Dinamo prvak, odlučiti hoće li nastaviti s čovjekom koji im je donio trofej ili unatoč tome dati priliku nekome drugome. U tom drugom slučaju morat će biti sigurni, koliko se u nogometu može biti siguran u bilo što, da je taj koji dođe bolji izbor od Kopića. U Dinamu se uvijek traži “paket”, rezultat, igra, dojam, atmosfera..., Kopićev trenutni neupitni saveznik je rezultat.
Još stigne promijeniti percepciju, promijeni li taj svoj kurs, uvede li neke promjene koje su očito potrebne u momčadi, poboljšaju li se Dinamove prezentacije, možda na kraju dokaže da su glasine ipak bile samo glasine...