U
Ž
I
V
O
Zlatko Dalić je kao izbornik našao rješenje za sve smrtne zamke. Prijetile su mu rezultatske katastrofe i skidanje skalpa, a izgradio je baštinu koju će teško netko ponoviti.
Danas u HNS-u njegova glava nije na dnevnom redu, ali ponovno mu na vrata kuca neuspjeh na kormilu Vatrenih. Ako se dogodi, bit će prvi istinski veliki... Ispadanje u skupini bilo bi podbačaj koji ćemo doživjeti kao debakl, što potenciraju ranije najave značajnog rezultata od kojih nisu bježali ni iskusni poput kapetana Luke Modrića, kao i navijačka euforija. Drugo je što se to prije ili kasnije mora dogoditi. No, sad se radi o iščekivanom turniru u Njemačkoj što dodatno soli ranu.
U Rusiji postupao drugačije
Nadamo se da je ono što je izbornik govorio na press konferenciji bila demagogija, pripremljeni PR narativ kako se ne bi ponovio slučaj Petković kojeg je otvoreno kritizirao pa dobio packe da se tako ne radi u obitelji. Zlatko Dalić se kroz mandat promijenio, onaj Dalić koji je stigao u Rusiju 2018., kad je išao na sve ili ništa, željan dokazivanja, to je Dalić kakvog volimo i cijenimo. Tada je jedini kriterij bio da igraju najbolji i najspremniji, pa ako je to značilo da Vedran Ćorluka mora na klupu, a Domagoj Vida uskače u ekipu, onda je to tako. U međuvremenu izgradio je poseban stalež senatora, koji nikad prije nije bio toliko utjecajan i moćan, sastavljan i od stožera - Ćorluka, Mandžukić, Olić, Subašić i igrača Modrić, Perišić, Vida, Brozović, Kovačić... Drže se za ruke i podupiru jedni druge što je sjajno kad su pravi i motor Hrvatske koja pobjeđuje.
Međutim, problem nastane kad oni koji su na terenu kopne, a to ne žele priznati. Dalić iz 2018. godine ne bi s Albanijom u početnu postavu uvrstio Brozovića, Perišića na beka, niti Petkovića ispred Budimira, kao što ni tada nije Ćorluku. Igrali bi mu oni koji najviše mogu dati. Modrić bi uvijek bio u ekipi jer on će kroz prvenstvo bivati sve bolji, ukoliko Hrvatska uspije potrajati.
Na presici u Neuruppinu u četvrtak branio je Brozovića i Perišića, premda mu je, dok je to govorio, umalo narastao nos, pa su kasnije novinari komentirali - Dalić ništa nije shvatio! U to mogu vjerovati samo “hlebinci”, bolje je pitanje postavio drugi kolega - vodi li danas Dalić senatore ili oni njega?
Iako je pred novinare stigao sa smiješkom na licu, djeluje frustrirano i kao čovjek kojeg nešto jako muči, a to nisu samo rezultati. Mnogi će kazati da nema odlučnosti napraviti mini smjenu generacija kroz turnir, da će ići s njima do kraja pa makar poginuli jer tek to dat će mu jače karte da od jeseni pomladi ekipu, ali Hrvatska je i dalje na Euru, ima utakmicu s Italijom od koje Vatreni nikad nisu izgubili, a znali su pobijediti. Danas su autsajderi zbog dva loša nastupa i rezultata, no jedna velika igra sve može promijeniti preko noći. Iz izgubljene pozicije može se otići do zvijezda.
Hrabro, na pobjedu!
Portugal je 2016. prošao skupinu s tri boda i postao prvak. Europsko prvenstvo “Njemačka 2024.” nikad se više neće moći vratiti niti ponoviti i zato Zlatko Dalić mora lupiti šakom o stol i sve učiniti da u ponedjeljak gledamo najbolju moguću Hrvatsku. Ni jedna varijanta ne jamči uspjeh ili siguran neuspjeh. Niti ako igra s istim sastavom koji je krenuo s Albanijom, niti da promijeni pola momčadi, no nogometna logika govori - ukoliko je glavni problem nedostatak agresije, duela, stoji se daleko od igrača, a reakcije su spore, ako se olako primaju golovi i ne postoji prava taktička odgovornost, pritom se teško izlazi iz protivničkog presinga, igrati moraju oni koji će to ispraviti. I to hrabro, na pobjedu! Izbornik hvali Perišića, a onda u nekoj kasnijoj rečenici kuka kako je Albanac kod centaršuta za 1:1 ostao sam i neometan. Perišić ne da je daleko stajao, nego je još otišao od njega. Ili drugi gol, gdje je naš vezni red? Takve stvari odlučuju hoćeš ili daleko ili ćeš pasti poput gnjile kruške. Pritom se Perišiću divimo kakve nadljudske napore ulaže...
Taština je ljudska osobina na koju Dalić nije imun. Premda je rekao da ga kritike na pogađaju, na njih rijetko kad gleda kao konstruktivne i često su mu strašno smetale. Ne samo da mu ne sjedaju dobro, autorima kritika itekako zna zamjeriti. Auditorij zna podsjetiti na tri medalje koje je osvojio, to je sjajno, to je za vječno poštovanje, knjige i muzeje, ali u ponedjeljak u 21 sat u Leipzigu neće igrati minuli rad, medalje niti slava nego igrači koji u tom času moraju biti najbolji, a ne što su nekad bili, i izbornik koji mora biti u formi. Zbog toga Dalićeve riječi kojima brani neobranjivo želimo shvatiti samo kao osmišljenu retoriku da se ponovno ne bi pričalo kako okolo trača članove obitelji, a da će u četiri zida riješiti napokon sve što treba i postaviti stvari na pravo mjesto. S Albanijom je bilo pregršt pogrešnih odluka i loših izvedbi pojedinaca. Kako je Albert Einstein kazao:
- Definicija ludosti je činiti stalno jednu te istu stvar i očekivati različite rezultate.
Dalić 2018. ne bi pogriješio niti pitao za cijenu. Kazao bi - sam pao, sam se ubio. Dalić 2024. - znat ćemo u ponedjeljak.