Na prvi pogled, krokodil ljudožder i glavni instruktor vožnje u Chiswick Bus Depotu možda nemaju mnogo toga zajedničkog. Ipak, obojica su dala nezaboravan doprinos "Živi i pusti umrijeti", prvom filmu o Jamesu Bondu u kojem je glavnu ulogu imao Roger Moore, a koji je svoju kraljevsku svjetsku premijeru imao prije 50 godina. Mooreov debi kao nasljednika Seana Conneryja izazvao mu je veliku tjeskobu u noći premijere 5. srpnja 1973. Inače, šarmantan i urban, dotad nije bio poznat, na ekranu ili izvan njega, po tome da gubi hladnokrvnost. Ipak, te je večeri bio nervozan na putu do Leicester Square Odeona. Hoće li ga publika prihvatiti kao 007?
U svojoj autobiografiji ‘My World Is My Bond‘, Moore je prilično drsko usporedio svoju tjeskobu zbog izlaska filma s porođajnim trudovima.
"Mislim da je to kao da rađam dijete. Ne možete učiniti ništa da to zaustavite. Beba će izaći, bez obzira na sve", napisao je. Kad je te večeri predstavljen princezi Anne, izvana je bio neumoljiv i iskren, kao i uvijek. Ali iznutra je Moorea hvatala panika. Prisjetio se kako je mislio da se, ako mu karijera te večeri padne u vodu, uvijek može "vratiti poslu modela za džempere".
Srećom, premijera je bila burna, a publici diljem svijeta se svidio "Živi i pusti umrijeti", a film u kojem Bond osujećuje podle planove karipskog diktatora dr. Kanange (Yaphet Kotto) i međunarodnog heroinskog baruna Mr. Biga (koji je prerušeni Kananga, zahvaljujući maski od lateksa) postao je veliki hit na kino blagajnama.
Imao je jednu od najuvjerljivijih uvodnih scena, Bonda na jazz sprovodu u New Orleansu. Imao je i jednu od najboljih tematskih pjesama vezanih uz filmove o 007, koju je napisao Paul McCartney i izveo njegov bend Wings. No, malo je poznato kako su redatelji za glavnu Bond djevojku htjeli angažirati slavnu pjevačicu Dianu Ross, no od toga su odustali smatrajući da Amerika, posebno njezin jug još nije spreman za međurasne scene seksa.
Ipak, pola stoljeća kasnije, film se, prije svega, još uvijek pamti po svojim spektakularnim vratolomijama, a tri su posebno zaslužile kinematografsku besmrtnost.
Snimanje epske jurnjave gliserom kroz zaljev Louisiane trajalo je 24 dana, čime je ostvareno ono što je scenarij opisao kao "najčudesnija potjera čamcem koju ste ikada vidjeli". Bilo je tako "nevjerojatno" da je Jerry Comeaux, vozač kaskader koji glumi Bonda, postavio svjetski rekord za skok glisera od 120 stopa, projurivši preko dva automobila i vrativši se u zaljev.
U zasebnoj vratolomnoj sceni, snimljenoj na Jamajci, Bond (u stvarnosti dubler po imenu Maurice Patchett, koji je obučavao vozače londonskog autobusa), vozio je dvokatni autobus, povukao se s rute br. 19 za Battersea, na niski most blizu Montega Bay, odsjekavši gornji kat.
Patchett je smislio da mora voziti stabilnom brzinom od 65 kilometara na sat da bi vratolomija uspjela. Ali na dan snimanja, bio je toliko usredotočen na održavanje svoje brzine da je zaboravio da je njegov Routemaster namjerno previsok za most. Njegov šok kada mu je odrezana gornja polovica bio je iskren.
Sljedeći nezaboravni trik u filmu izveo je čovjek koji je dao ime negativcu u filmu. U stvarnom životu, Ross Kananga je posjedovao jamajčansku farmu krokodila i on je bio taj koji je, kao Bondov dubler, pobjegao preko jezera punog krokodila koristeći nekoliko gmazova kao odskočne daske. Inače, uključivanje krokodila nije bilo u planu za "Živi i pusti umrijeti" sve dok u ožujku 1972. redatelj filma Guy Hamilton, scenarist Tom Mankiewicz i umjetnički direktor Sydney Cain nisu posjetili Jamajku u potrazi za lokacijama. Bili su sve malodušniji kad su prošli pored dva zlokobna znaka upozorenja.
Prvi je glasio: "Čuvajte se krokodila na prijelazu!" Drugi je nosio još upečatljiviju poruku: "Prolaznici će biti pojedeni!". Naletjeli su na ‘Močvarni safari‘ u vlasništvu Kanange, karizmatičnog Amerikanca čiji je otac bio hrvač s krokodilima sve dok ga jedan nije tragično ubio. Kananga je volio isticati Bongusa, kolosalno četiri metra dugo stvorenje koje je oduzelo živote njegovom ocu, ali i četiri ribara. Također je koristio lava kao psa čuvara koji je patrolirao oko imanja, sve dok i njega nije pojeo krokodil. Za proslavljenu vratolomiju, Kananga je dao niz gmazova s utezima oko stopala, tako da su bili usidreni na dnu jezera. Ali ostavio im je slobodne čeljusti i repove.
Da je iz prve uspio pregaziti krokodile, krvoločne životinje bile bi nespremne. Ali Kanangi je trebalo pet pokušaja da izvede taj trik, a sa svakim su potezom postajali sve svjesniji i uznemireniji. U jednom od neuspjelih pokušaja uhvatio ga je krokodil. Dok se penjao na obalu, krokodil je ugrizao Kanangu za stopalo koje srećom nije otkinuo, no trebala su mu 193 šava. Ali barem je imao utjehu od honorara od 60.000 dolara (oko 415.000 dolara danas) i neočekivanog bonusa kada je Mankiewicz preimenovao glavnog negativca u filmu po njemu, dijelom zato što je "Kananga" tako dobro zvučalo, ali uglavnom kao posveta njegovu duhu i hrabrosti. Vratolomija je bila njegova ideja. Svih pet kadrova još uvijek je dostupno za gledanje na YouTubeu, a to je nemoguće učiniti bez trzanja.
Kao i veći dio filma (bez sumnje uključujući trenutak kada Bond, zavodeći talijansku agenticu, koristi svoj magnetski Rolex da otkopča njezinu haljinu), scena s krokodilom nikada se ne bi mogla dogoditi danas. Ne toliko zbog opasnosti po ljudski život, već zbog propisa o okrutnosti prema životinjama. Niti se može snimiti film u kojem pozitivci svijetle kože proganjaju tamnopute zlikovce, uključujući Tee-Heeja (Julius W. Harris), sljedbenika dr. Kanange s ubojitim kandžama i njegovog voodoo svećenika prepoznatljivog baritona Barona Samedija (Geoffrey Holder).
Mankiewicz je odabrao adaptaciju drugog romana Iana Fleminga o Bondu upravo zato što je djelomično smješten na Jamajku (koja je u filmu i izmišljena zemlja ‘San Monique‘) i mogao bi sadržavati mnogo crnih likova. Bilo je to, na kraju krajeva, doba holivudskih takozvanih filmova ‘Blaxploitation‘, filmova koji su prihvatili crnce, iako su mnogi nesvjesno ojačali negativne stereotipe smjestivši svoje likove u afroameričko podzemlje.
Čak se i u to vrijeme, međutim, smatralo da je potrebna neka ravnoteža, zbog čega je scenarist Mankiewicz stvorio suludi lik primitivnog šerifa J.W. Peppera (Clifton James).
Hamilton i Mankiewicz lobirali su za superzvijezdu Dianu Ross da glumi Bondovu glavnu ljubav, ali rukovoditelji United Artistsa (UA) nisu mislili da je publika, posebno na američkom jugu, spremna za međurasne seks scene. Bond se nakratko poigrava s afroameričkom agenticom CIA-e Rosie Carver (Gloria Hendry), zbog čega je UA bilo nelagodno sve dok se Broccoli nije suprotstavio studiju. "Ako izgubimo neke datume u Mississippiju, izgubit ćemo neke datume u Mississippiju", slegnuo je ramenima.
U međuvremenu, glavna uloga lijepe, djevičanske vidovnjakinje Solitaire pripala je 20-godišnjoj Jane Seymour, koja je u to vrijeme napravila senzaciju u televizijskoj drami ‘The Onedin Line‘. Bila je toliko zapanjena kada su joj Saltzman i Broccoli ponudili ulogu da je, na odlasku, svoju VW Bubu zabila u Saltzmanov Rolls-Royce.