Eugen Stjepan Višić nagrađivani je hrvatski glumac i zaljubljenik u glazbu koji je svoje teške životne trenutke pretočio u stihove i u suradnji s vrhunskim umjetnicima stvorio pjesmu koja pripovijeda priču podložnu interpretaciji slušatelja, stoga, vjeruje kako će lako naći put do njihovih srca. Stiže na ovogodišnju Doru kao eugen s pjesmom „tišine“, a ovim nepoštivanjem (pravopisne) norme želi privući publiku da upozna njega i njegovu pjesmu. Razgovarali smo s eugenom i otkrili tko je on iza svog imena i naslova pjesme koju ćemo premijerno moći čuti početkom iduće godine.
Primarno se baviš glumom, završio si studij glume, dobio si i nagradu za ostvarenje mladih umjetnika 2021., ali pohađao si i glazbenu školu za gitaru, pa kako to da si se prijavio na Doru?
Smatram da čovjek iz umjetnosti, glazbe, uči o sebi i svijetu oko sebe, a glazba je pravac kojim bih volio ići i na kojemu trenutno vidim sebe kao umjetnika. Sve me nekako kroz karijeru vodilo prema situaciji u kojoj me vi sada upoznajete, a prijava na Doru bila je logičan potez nakon ideje koju sam dobio za pjesmu. Autor teksta pjesme ‘tišine‘ kojom ću se predstaviti na Dori 2024. sam ja, autorica glazbe je Anja Grabovac, a produkciju, mix i master potpisuje vrhunski producent Mihovil Šoštarić Lockroom. Zbog težine teksta Anja se tijekom pisanja glazbe povukla u samoću kako bi se što bolje stavila u moju perspektivu. Zatim smo pustili prvi nedovršeni demo većem broju ljudi čije su nam reakcije rekle dovoljno da znamo što imamo u rukama. Kad smo počeli strukturirati pjesmu “tišine”, zamišljali smo ju na velikoj pozornici Dore i ciljano se prijavili. Jedva čekam objavu da publika konačno čuje pjesmu. Vjerujem da će prijem biti jako dobar.
Kako te gluma pripremila za nastup na Dori?
Scena je scena, ona ima svoje zakonitosti nevezano pjevaš li na njoj ili glumiš. Scena beskompromisno vapi za istinom. Ona zahtijeva potpuno ogoljavanje. Na sceni umjetnik ulazi u prostor javne samoće. Ono što me iznova vraća na scenu i zbog čega je toliko volim je osjećaj koji se javlja kada nastupam. U tom trenutku na pozornici si jedino ti bitan, prisutan si potpuno i “sada” ulaziš stopostotno u ulogu u kojoj si uvijek želio biti, zaboravljajući da postoji išta osim tog trenutka. Taj je osjećaj zaista oslobađajuć i želim ga doživjeti na pozornici Dore. Kreativu i koordinaciju samog nastupa radi profesionalac Jasmin Cvišić koji je producirao sjajan nastupe trećeplasirane pjesme “In Corpore Sano” na prošlogodišnjem Eurosongu.
Kako si dočekao vijest da si prošao na Doru?
Vijest o prolasku na Doru dobio sam u petak, 15.12., 11:11 sati. Pisao sam scenarij, zavibrirao mi je mobitel i stigla poruka od kolege glazbenika. Uzeo sam mobitel, otključao zaslon i pročitao: “Čestitam dragi, jedva čekam čuti pjesmu”! U trenutku sam osjetio olakšanje i zahvalnost. Idućih pola sata sam se vratio pisanju, a onda su krenuli pozivi…
Pjesma „tišine“ nastala je u trenutku velike tuge. Kakav je to bio proces, koliko želiš i možeš govoriti o tome?
Tekst pjesme napisao sam prije 5 godina iz moje unutarnje potrebe da se izrazim nakon vrlo nesretnog događaja koji je meni bio veliki šok i koji je potaknuo te tišine. Najbolje mi se tada činilo pisanje, a isto mi se čini i sada. Volio bih da publika sama pronađe sebe u pjesmi i interpretira ju na vlastiti način jer ja tako gledam na glazbu, kao umjetnost slobodne interpretacije koja vrijedi onoliko koliko ju publika razumije odnosno ne razumije. “tišine” su zapravo unutarnja ekspresija.
Rekao si da je glazba pravac u kojem vidiš sebe kao umjetnika, hoće li tu biti mjesta za glumu? Koja je od te dvije tvoja prva ljubav?
Nastojim iz dana u dan rušiti vlastite barijere i širiti horizonte. Živim u trenutku, a u ovomu mi je glazba na samom vrhu piramide. Ne dijelim glumu i glazbu na dvije ljubavi jer sam ih većinu svoje dosadašnje karijere povezivao i kombinirao. Sve je to umjetnost, a gluma mi je pomogla da naučim izraziti ono što osjećam kroz pjesmu, a to smatram velikom vrlinom. Što se budućnosti u ovoj prekrasnoj kombinaciji umjetnosti tiče, citirao bih Louisa Pasteura: “Pazi na svoje misli, one postaju riječi. Pazi na svoje riječi, one postaju djela. Pazi na svoja djela, ona postaju navike. Pazi na svoje navike, one postaju karakterne osobine. Pazi na svoj karakter, on postaje tvoja sudbina.”
Tko ti je najveća podrška?
Obitelj mi je najveća podrška u svemu što radim i zahvalan sam im na svemu. Neće im biti lako kroz ovaj projekt kao ni meni, ali dovoljno mi je osjetiti njihovu veliku količinu povjerenja i podrške koju pružaju.
Čime se baviš osim glumom i glazbom, kad je tvoje slobodno vrijeme?
Iako ga nemam puno, slobodno vrijeme volim provesti u društvu prijatelja. Bilo da smo na nekakvom putovanju, izletu ili pak kod nekoga uz društvene igre. Osim toga, strastveni sam zaljubljenik u tenis i kulinarstvo. Istaknuo bih i da je ponekad čak samo ležanje i gledanje u plafon odlično iskorišteno vrijeme. Mislim da su se ljudi danas generalno zaboravili dosađivati, a taj aspekt jako budi i razvija maštu i kreativnost.
Pričitala sam da si u jednom intervju rekao kako ne gledaš puno u budućnost, ali kakve su ti želje za ovogodišnju Doru? Što slušatelji i gledatelji Dore mogu očekivati od tvoje pjesme?
Prirodnije mi djeluje baviti se trenutkom u kojem živim nego u onomu koji se možda neće ni dogoditi. Zato ću cijeli ovaj proces doživljavati korak po korak, trenutak po trenutak. Pjesmu “tišine” bih svrstao u pop žanr koji prati moje glazbene uzore, ali je produkcija dosta pomaknuta iz standardnih okvira koji bi trebali mnogima zvučati prilično zanimljivo. Imam dobar tim ljudi oko sebe, a u tom điru ću i nastaviti nakon ovog sjajnog natjecanja. Nadam se da će se publici svidjeti moja pjesma i moja priča, a drago mi je da ću im uskoro moći izvesti pjesmu uživo jer živim za pozornicu i publiku.
Koga od ostalih prijavljenih smatraš najvećom konkurencijom?
S godinama sam naučio da je konkurencija u neku ruku zapravo samo sinonim za motivaciju. Na kandidatima Dore je da jedni druge motiviramo svojim radom, a na publici je da odluči čija je pjesma stvarno najbolja. Svi imamo jednake šanse dokle publika ne čuje pjesme, a onda će oni sami ocijeniti kakva je zaista konkurencija. Svima želim svu sreću.
Imaš li tremu od upoznavanja nekog od starijih kolega koji su dulje na glazbenoj sceni?
Uvijek iskoristim trenutak kako bih popričao s uspješnim ljudima jer se od njih može najviše naučiti. Nema neke treme, ima samo milijun pitanja kojima bih dosadio i njima i sebi dok ne upijem svo znanje.
Koju vrstu glazbe i koje izvođače voliš slušati privatno?
Cijenim glazbenike izvođače koji u svoje pjesme i glazbu ulaze bez fige u džepu i s velikom emocijom u izvedbi. Iznimno cijenim Zdravka Čolića kao jednog od najvećih glazbenika ovih prostora, ali isto tako mislim da bi bila blasfemija ne spomenuti Queen koji su ispisali glazbenu povijest.