Glumi na televiziji, u kazalištu, vodi svoju kazališnu družinu i ima svoj obrt. Osim što je vrlo zaposlena, ona je mlada, uvijek nasmijana i vrlo talentirana. Ponovno na malim ekranima, Katarina Šestić Baotić ovoga je puta zaigrala ulogu Danice u RTL-ovoj seriji "San snova", a tim nam je povodom otkrila kako joj je na setu te ponešto o svojim ostalim projektima.
Novo si lice u RTL-ovoj seriji "San Snova". Kako ti se sviđa ekipa i atmosfera na setu? Je li bilo kakvih anegdota na snimanjima?
Ekipa sa seta je odlična! Već sam prije početka snimanja od kolegice Buge Marije Šimić čula sve najbolje, ali onda sam se i sama uvjerila. Ja sam naknadno došla na set i odmah sam se osjetila domaćom, što mi je uvelike olakšalo u kreaciji uloge i igri. Što se tiče anegdota, prvi dan snimanja mi je usred scene ispao mobitel iz ruke na stakleni stol na kojemu je bila hrana i piće s partija koja je završila posvuda. Srećom, stol je ostao čitav pa se nitko nije ljutio na mene.
S kim se od kolega sa seta najviše družiš?
Družila sam se s kolegama s kojima sam najviše i snimala, a to je Marko Petrić, Mirta Zečević i Zlatan Zuhrić, iako moram priznati da tijekom snimanja nisam imala previše prostora za druženje jer sam svaku pauzu koristila za drugi projekt. Paralelno sam radila božićnu predstavu za djecu u Slavoniji i bila sam voditeljica tog projekta od produkcije do glume tako da sam zapravo svako "slobodno" vrijeme koristila za to.
Što možemo sve očekivati od Danice? Hoće li ona pomutiti neke planove?
Danica će definitivno pomutiti puno planova, ne bih htjela previše otkrivati, ali to je zasigurno najživlji lik, nazovimo ju tako, kojeg sam ikad igrala na televiziji i uživala sam u toj bezbrižnosti, spontanosti i slobodi koju ona ima, a ja privatno baš i ne.
Osim na malim ekranima, imali smo te priliku vidjeti i u kinu. Pojavila si se u zadnjem filmu franšize "Južnog Vetra" pa surađivala s Milošem Bikovićem. Što misliš o ovom potezu izbacivanja njega iz serije "White Lotus"?
Politika je umiješana u svaku poru našeg društva što je žalosno i apsurdno.
Prije nekoliko si godina osnovala kazališnu družinu Iglu sa svojom kolegicom i dobrom prijateljicom Josipom Oršolić. Svake godine brojite sve više odigranih predstava u Slavoniji. Što vas je potaknulo na osnivanje?
Ideja o vlastitoj umjetničkoj organizaciji provlačila se još od studentskih dana, samo nismo konkretizirale kada i gdje. Nakon odlaska u Zagreb i shvaćanja kako to sve zapravo funkcionira, odlučile smo da je vrijeme da pokrenemo nešto svoje. Ja sam bila ta koja je Josipi došla s prijedlogom, iskreno bila sam ohrabrena i motivirana, jer sam radila na jednom poprilično lošem projektu te sam tada shvatila da ako oni mogu imati svoju organizaciju, zašto ne bih mogla i ja? Josipa je objeručke prihvatila partnerstvo te smo logičnim odabirom odlučile da organizacija treba biti u Slavoniji, odnosno Županji jer je tamo najplodnije tlo za kreativno stvaralaštvo.
Koliko je Iglu bitan za Slavoniju? Osim Lutkarskog proljeća, teško da djeca u selima mogu okusiti čari kazališta.
Upravo tako. Sama dolazim iz malog sela i znam koliko djeca u takvoj sredini nemaju mogućnosti kao djeca iz gradova poput Osijeka, Rijeke, Zagreba i slično. Zato je Iglu i osnovan, kako bi doveo djeci iz manjih naselja kazalište, kada već oni ne mogu doći u kazalište ili ako dolaze, to je zasigurno prerijetko. Vjerujem da je Iglu bitan jer osim predstava, radimo i kreativne radionice s djecom i mladima te je svake godine odaziv djece, a i potražnja u naseljima, sve veća.
Već dugo si na društvenim mrežama i radiš kao content creatorica. Kako si se odlučila za to? Nazivaš li se influencericom?
To je dugo bila moja želja i imala sam dosta neuspješnih pokušaja. Meni je taj posao išao savršeno uz glumački i sada, kada mogu reći da sam se ostvarila u njemu, apsolutno ide. Zapravo je sve krenulo s TikTokom iako sam ja dvije godine pokušavala pokrenuti Instagram, ali stvarno nije išlo. Tada sam mislila da sam prekasno krenula i da je taj val prošao, ali zapravo se samo radilo o tome da pronađem svoju autentičnost na društvenim mrežama koju mi je TikTok dao jer sam tada krenula snimati glumačke skečeve odnosno videe. Ovi neuspjeli pokušaji na Instagramu su bile fotografije koje definitivno nisu moja vrsta sadržaja, puno draži oblik mi je video. Ne vidim ništa loše u nazivu influencerica, ali ja za sebe ipak više volim reći da sam content creatorica.
Dala si se i u nekazališne poduzetničke vode i pokrenula obrt koja se bavi proizvodnjom personaliziranih pozivnica za vjenčanja. Kako ide taj posao na hrvatskom tržištu? Imaju li možda neke glumačke kolege u najavi svadbena zvona pa da te zovu u pomoć?
Moj suprug Domagoj je došao na ideju o osnivanju Invitaa online pozivnica. One su nastale 2022. godine kada smo tražili pozivnice za naše svatove i nismo našli ništa što bi nam se svidjelo te smo tako došli na ideju online pozivnica, a s obzirom na to da je on programer po struci, njegov zadatak je bio da ih kreira. Našim gostima su se jako svidjele, nikad tako nešto još nisu vidjeli pa smo odlučili napraviti web stranicu i pustiti ih u prodaju sredinom 2023. godine. Hrvatsko tržište ih je dosta dobro prihvatilo, imamo puno upita i trenutni rok za izradu je dva do tri tjedna. Prošle godine radili smo pozivnicu po želji našem glumcu Domagoju Ivankoviću i njegovoj Ani, a i ove godine radimo pozivnice mojim kolegicama.
Gdje sve u skorije vrijeme možemo gledati Katarinu?
Gotovo svaki dan me možete vidjeti na mojim društvenim mrežama, na Instagramu i TikToku, poprilično sam aktivna, a u drugim ulogama me možete vidjeti na RTL televiziji u seriji "San snova" i u Gradskom kazalištu Joza Ivakić Vinkovci gdje upravo radim na novoj kazališnoj predstavi "Pouzdani sastanak" čija će premijera biti u prvoj polovici travnja.
Može li mladi glumac živjeti samo od glumačkog poziva? Kakva je situacija trenutno, koliko se teško dolazi do angažmana s obzirom na to da je konkurencija jaka?
Ovisi koliko je mladi glumac/ica skroman. Jako teško. Ni stariji, iskusniji glumci ne žive isključivo od glumačkog poziva, rekla bih da većina njih radi i preko društvenih mreža ili snimaju reklame za televiziju, dok se poneki iskušavaju u režiji, pisanju scenarija, produkciji i drugim srodnim branšama. Konkurencija je svugdje jaka, ali veći je problem zatvorenih audicija kao i uloga preko veze. No bez obzira na to, ne treba odustati od svog sna. Te veze jesu na prvu obeshrabrujuće, ali mogu biti i dobra motivacija da se više potrudimo pronaći svoju sretnu zvijezdu na ovom svijetu. Kako bi rekao pokojni Marko Babić: "Ja u čuda vjerujem. Posebno onda kada napravim sve što je u mojoj moći da se ona i dogode".