Prije nego su nam vage postale tanke i glatke pločice na kojima bljeskaju digitalni brojevi oz-eva i grama, ali i prije vaga koje su se na kuhinjskom zidu otvarale u posudu spremnu da prihvati suhe namirnice, na kuhinjskim policama naših baka i djedova nalazile su se analogne vage zaslužne za bezbrojne nedjeljne kolače kojima smo se častili kao djeca.
U metalnim posudama mjerili su se orasi i mak za sočnu orehnjaču i finu makovnjaču, brašno za svježe tijesto za juhu ili pak tek očišćeni mladi grašak za gusto varivo, a cijeli je sustav funkcionirao na bazi otpora koju pruža opruga u aparatu. Iako se analognim vagama često zamjera nedovoljna preciznost, pogotovo ako ih se uspoređuje s modernim varijantama, svaki vješti kuhar dobro je poznavao svoju vagu, sve njene mane i vrline.
Jedna koju svakako vrijedi istaknuti činjenica je da mehanička vaga neće izdahnuti u najgorem mogućem trenutku kada ste usred pripreme gozbe od četiri slijeda za svekrvu koja dolazi na ručak nakon godine dana razborite samoizolacije. Proizvođači današnjih mehaničkih vaga pametno koriste nostalgiju svih nas koji smo gledali svoje bake kako rade kolač za kolačem pomoću tih metalnih naprava pa se tako njihov dizajn najbolje opisuje izrazom retro kojima najčešće opisuju šarene vage s velikim brojčanicima i često metalnim posudama.
Bavite li se preciznim slastičarstvom, ipak ih preskočite, no ako vam je najdraži kolač onaj iz jedne zdjele, a pritom cijenite njihovu vintage estetiku, svakako se počastite upečatljivim detaljem za kuhinju i praktičnim pomagalom.
