Rijetko me koja videoigra opčinila kao akcijska avantura s elementima šuljanja i skrivanja “Dishonored” (hrv. obeščašćen) redatelja Raphaëla Colantonija i Harveyja Smitha. Igrač u njoj kontrolira Corva Attana, tjelohranitelja carice Carstva otoka Jessamine Kaldwin. Nakon što pučisti Corvu pred očima ubiju Jessamine i otmu njezinu kćer Emily, caričin ga gospodar špijuna optuži za te zločine te osudi na smrt i utamniči. Međutim, ljudi lojalni carici pomognu Corvu da pobjegne iz zatvora te mu otkriju da su pučisti sada na vlasti te da je na njemu da pronađe Emily kako bi je postavili za caricu. Prije nego što Corvo krene u realizaciju plana, u snu ga posjeti tajanstveni Autsajder i žigoše ga svojim znakom, koji mu dade specijalne moći poput teleportiranja, kontroliranja ljudi i životinja i zaustavljanja vremena. Oboružan njima i željom da se osveti pučistima, Corvo krene u potragu za Emily. Osim što je prvoklasni primjer steampunk estetike, “Dishonored” igraču omogućuje da zadatke koji su stavljeni pred njega riješi na razne načine. Primjerice, ako mu je ubijanje mrsko, Corvo može vratiti Emily na tron a da nikoga ne ubije. Istovremeno, krvožedniji igrači neprijatelje mogu skratiti za glavu na vrlo kreativne načine.
Inspirirani “Dishonoredom” i drugim igrama u kojima se igrač šulja, šačica entuzijasta prvo je pokrenula blog “Sneaky Bastards”, zatim izdala istoimeni časopis te u konačnici otvorila studio za razvoj videoigara i napravila vlastitu igru šuljanja “Wildfire”. Blog sam obilazio dnevno dok nije ugašen, časopis sam iščitao uzduž i poprijeko, a nedavno sam zaigrao i “Wildfire” te se oduševio. Protagonistica igre je djevojka koja može manipulirati vatrom, vodom i zemljom. Praznovjerne je vlasti u vojvodstvu, u kojem se radnja igre odvija, zbog toga proglase vješticom te naume spaliti na lomači. To im, međutim, ne pođe za rukom. Čim je vatra dotakne, ona shvati da je može kontrolirati. Kao u “Dishonoredu”, igrač u “Wildfireu” ima veliku slobodu te može birati kako će neutralizirati neprijatelje, a nepodopštine koje može raditi raznovrsne su i prilično kaotične. Osobito sam uživao u strašenju vladajućih vatrom te gledanju kako paničare te padaju i skaču u jezera kako bi se od nje zaštitili. Dizajner “Wildfirea” Dan Hindes maštovit je te kreativan i radujem se njegovim novim radovima.