Imala je do 10 ljubavnica/ljubavnika dnevno i u torbici je nosila 100 živih puževa, ali najmračnija strana autorice "Talentiranog gospodina Ripleyja" bila je ta što je svoje amoralne ubojice temeljila na sebi. Ti, kao i mnogi drugi detalji iz života Patricije Highsmith, jedne od najslavnijih i najkontroverznijih autorica psiholoških trilera prošloga stoljeća, više od 20 godina nakon njezine smrti bit će uskoro prvi put otkriveni javnosti. Krajem ovoga mjeseca objavljuje se njezina nova biografija "Devils, Lusts And Strange Desires: The Life Of Patricia Highsmith", koja je i prije nego što je izašla proglašena najiščekivanijim naslovom ove godine.
Biografija čiji je autor Richard Bradford pruža pregled u tajni život slavne spisateljice čiji su psihološki trileri, uključujući "Neznance u vlaku" i "Talentiranog gospodina Ripleyja", nadahnuli čak 20 filmskih adaptacija. "Patricia Highsmith hvaljena je kao jedna od najutjecajnijih i najslavnijih modernih spisateljica. Međutim, nikada nije postojala jasna slika žene koja stoji iza knjiga. Odnos između Patricije Highsmith lezbijke, njezine problematične osobnosti - dijelom autodestruktivne i zlonamjerne - i njezine fikcije biografi su uglavnom izbjegavali. Bila je otvoreno homoseksualna i napisala je ključnu ljubavnu lezbijsku priču 'Carol'. U moderno doba bila bi štovana kao radikalna predstavnica LGBT zajednice. Međutim, njezin status LGBT ikone potkopava činjenica da je bila pretjerano okrutna i izrabljivala svoje prijatelje i ljubavnike", ističe među ostalim izdavač u najavi biografije. "Autor biografije Bradford bestselere Patricije Highsmith sagledava u kontekstu njezina problematičnog osobnog života; njezina alkoholizma, razuzdanog seksualnog života, rasizma, antisemitizma, mizoginije i prijezira prema sebi."
A kako navodi sam Bradford u svom tekstu objavljenom ovih dana u Daily Mailu, Patricia Highsmith bila je vrlo tajnovita žena koja je ostala enigma i njezinim prijateljima i ljubavnicima, a njezini čuveni uznemirujući romani su, kako će se pokazati, zapravo njezina autobiografija.
Kako tvrdi autor njezine nove biografije, Patricia Highsmith poistovjećivala se sa svojim likovima - Tom Ripley i ona u jednome su trenutku postali ista osoba. "No za razliku od Ripleyja, ona nije bila ubojica, ali njegov je mračni i problematični karakter u potpunosti oblikovala prema vlastitome. Kad je 1991. dovršila peti roman o njemu, njihove ličnosti postale su gotovo nerazlučive."
Bradford je dijelove svoje knjige temeljio, među ostalim, na dnevničkim zapisima autorice za čije postojanje znanstvenici već dugo znaju, a koje je pisala gotovo 60 godina. Njihovo objavljivanje najavljeno je pak za jesen u povodu stote obljetnice autoričina rođenja. U njima Patricia Highsmith iznosi svoje misli o temama kao što su dobro i zlo, usamljenost i bliskost te ljubav i ubojstvo, koje je smatrala isprepletenima. "Ubojstvo je vrsta vođenja ljubavi, vrsta posjedovanja", zapisala je 1950. Dnevnici su otkriveni nakon njezine smrti 1995. godine, sakriveni iza plahti i ručnika u ormaru za posteljinu u njezinu domu u Ticinu u Švicarskoj. 56 spiralno uvezanih bilježnica, ukupno oko 8000 stranica, pronašli su njezina dugogodišnja urednica Anna von Planta i Daniel Keel, izvršitelj njezine oporuke. Dokumenti su od tada u švicarskom književnom arhivu i pregledala ih je nekolicina znanstvenika i biografa.
Prema riječima Anne von Planta, prijepis i uređivanje dnevnika bio je velik posao, a sam rad je dodatno zakomplicirala činjenica da je Highsmith vodila dva dnevnika: jedno su bile bilježnice u kojima je pisala o svom profesionalnom životu, gdje je bilježila svoja razmišljanja o pisanju, a drugo dnevnici u kojima je zapisivala svoja privatna razmišljanja i sjećanja. "Imala je sustav dvostrukog svjedočenja o svom životu", otkrila je Anna von Planta New York Timesu prošle godine.
Iako je Highsmith štitila svoj privatni život, izvršitelji njezine oporuke nisi dvojili oko objavljivanja njezinih dnevnika, velikim dijelom i zato što je Highsmith izgleda predvidjela da će dnevnici jednog dana biti objavljeni. Kako je pojasnila urednica, u svojoj oporuci ih spominje kao dio svoje književne ostavštine, a upute za uređivanje ostavila je u bilježnicama. Dnevnike je povjerila Keelu, koji joj je bio prijatelj. Dvije skupine zapisa u nadolazećoj su knjizi koja uključuje i autoričine crteže i akvarele spojeni u jedan kronološki narativ. Sve zajedno, bilježnice nude najcjelovitiju sliku ikad objavljenu o tome kako se ona vidjela. "Ideja je bila pokazati kako je Patricia Highsmith postala Patricia Highsmith", rekla je Anna von Planta. "I da svojim riječima priča o svom životu, svojim mislima, brigama, stvaranju svog rada." Uređujući dnevnike i bilježnice, Anna von Planta je otkrila i kako je željela pružiti autentičan pogled, bez zataškavanja mračnijih aspekata autoričine osobnosti i uvjerenja poput njezina antisemitizma. Kako je Anna von Planta rekla u spomenutom intervjuu, nije htjela cenzurirati takve stavove i proučavala je dnevnike u nadi da će pronaći biografsko porijeklo antisemitskih stavova Patricije Highsmith.
A popis svih onih koje je Highsmith mrzila poprilično je dugačak: Francuze i sve njihove običaje, Latinoamerikance, crnce, Korejce, Indijce, Portugalce, katolike, Meksikance. Kako otkriva Richard Bradford, čak je radije sebe nazivala "mrziteljicom Židova", a ne antisemitom. "Ipak, ne može se zanemariti da su tri žene kojima je izjavila besmrtnu ljubav i brojni njezini prijatelji - među njima i proslavljeni autor Arthur Koestler - bile Židovke." Stoga autor biografije iznosi svoju sumnju da je u tim svojim stavovima i mržnji bila iskrena. Moguće, smatra, da je to bio još jedan od njezinih poremećenih, izmišljenih likova. "Poput Ripleyja, oscilirala je između osobe koja je naizgled bila šarmantna i one druge koja je bila krajnje grozna." No kako bilo, Patricia Highsmith, smatra autor, bila je izvanredna osoba. "Sjajna, divlja, ekscentrična, fanatična, opsesivna i netolerantna, osoba burnog seksualnog života - ponekad je imala čak deset ljubavnica dnevno, ponekad i ljubavnika."
Bila je na glasu, piše Bradford, kao nimfomanka, no usprkos tome nekoliko se puta iskreno zaljubila, očaravši niz bogatih, visokoobrazovanih, uspješnih žena. "Početak svake nove veze zabilježila je u dnevnicima ekstatičnim detaljima, ali uvijek popraćene jezivim predviđanjima ubojstva i smrti." "Ljepota, savršenstvo, završetak - sve postignuto i viđeno", stoji u jednom tipičnom zapisu iz dnevnika.
S godinama su brojne ekscentričnosti Patricije Highsmith postajale sve izraženije, navodi autor, a kao primjer iznosi njezinu posebnu vezu s puževima: smatrala je one koji su ih jeli ubojicama. "Pažljivo je čitala o njihovu načinu života, a kad se preselila u Suffolk 1964. godine, stvorila je koloniju u svom vrtu." Highsmith je, navodi profesor Bradford, posljednje godine svog života provela u kući nalik tvrđavi u švicarskom selu Tegna, brinući se za svoju koloniju puževa i gledajući epizode TV sapunice "EastEnders". "Umrla je od raka pluća i aplastične anemije u veljači 1995. u dobi od 74 godine, dovršivši svoju posljednju knjigu o Ripleyju samo četiri godine prije, gotovo četiri desetljeća nakon što je počela trajna fascinacija njezinim ubojitim alter egom."