Što je (zrela) ljubav, kako se ljubavi razlikuju ovisno o tome koji je njihov objekt te je li ljubav osjećaj ili osobina karaktera, samo su neka pitanja kojima se bavi bezvremenski klasik "Umijeće ljubavi" Ericha Fromma, prošle godine reizdan u VBZ-u, a prvotno objavljen 1956. godine.
Jedna je to od onih knjiga koje se u različitim fazama života različito čitaju, a koja je pogodna za publiku svih godina. Iako piše akademskim diskursom, misli koje Fromm u ovoj knjizi iznosi prilično su jednostavne, što i dalje ne znači da ih treba podcijeniti; radi se o stvarima koje "svi znamo, a istovremeno jako lako i često zaboravljamo te ih još manje primjenjujemo u svojem ponašanju.
"Ljubav nije u prvom redu odnos prema nekoj određenoj osobi; ona je stav, orijentacija karaktera, koja određuje odnos čovjeka prema svijetu kao cjelini, a ne prema samo jednom 'objektu' ljubavi", Frommove su riječi koje slikovito opisuju sukus cijele knjige, koja bi zbog lakoće kojom Fromm demistificira ljubav i ruši brojne zablude koje su zapravo društvene tekovine, trebala biti svojevrsna Biblija međuljudskih odnosa.
U ovom kratkom djelu, koje se prilično brzo i lako čita, Fromm potiče na razmišljanje o tome jesu li ljubavi koje imamo oko sebe - bile one bratske, partnerske, ljubav prema roditeljima ili čak bogu - zdrave, odnosno potiču li rast osoba koje su oko nas i nas samih ili nas, pak, stavljaju u kavez i ropstvo, čine nesretnima i neispunjenima.
Frommovo djelo danas broji gotovo 70 godina od svojega prvog izdanja, no knjiga je aktualnija nego ikad. Njezin dio koji se bavi interpersonalnim odnosima je bezvremenski i svevremenski, no Fromm u obzir uzima i puno širu sliku, onu društvenu. Progovara o otuđenosti čovjeka, kapitalističkom sistemu koji ljubav tretira kao robu te generalnoj neprilagođenosti zapadnog društva idealu ljubavi. Tada aktualno, a danas, potencirano i generirano mašinerijom interneta i društvenih mreža, još aktualnije.
"Umijeće ljubavi" je svjetski bestseler, prodan u milijunima primjeraka diljem svijeta. Knjiga je u vrijeme kada je izdana bila prilično revolucionarna, među ostalim i zato što se Fromm usprotivio do tada dominantnoj Freudovoj školi psihoanalize. Za razliku od Freuda, koji muškarca vidi kao alfu, Fromm osvješćuje postojanje patrijarhata te sugerira da njegova dominacija nije pravedna, argumentirajući da svaka osoba u sebi ima i mušku i žensku energiju i stranu ličnosti, odnosno da žena i muškarac postoje jedno u drugome. Osim toga, Fromm se u svojim promišljanjima više koncentrira na misaonu nego na nagonsku i životinjsku dimenziju čovjeka, koje su temelj Freudovih teorija.
Bilo kako bilo, ova je knjiga vrhunski poklon, koristan vodič koji valja s police skinuti svakih nekoliko godina i prelistati kao podsjetnik na jednostavne i bazične stvari koje su, zapravo, od krucijalne važnosti.