Oko mene svi razdragani jer opera HNK Split nakon 20 godina gostuje u Zagrebu! Bio bi red da ne kvarim raspoloženje, ali...? Meni se naime splitska izvedba Mascagnijeve "Cavalleria rusticana" (Seosko viteštvo) ipak nije svidjela. Nije to loša predstava kad već ima jednu glasovno i glumački blistavu obeščaščenu Santuzzu Antonije Teskera i partnera joj u ulozi prevaranta Turidua, moćnog tenora Maxa Jota. No to ipak nije dovoljno za veristički prosede književnoga predloška Giovannija Verge i glazbu Pietra Mascagnija čije je djelo uzorak verističkoj operi.
Nesporazum je, kako to često biva kod mladih priređivača, u režiji. Redateljica Jelena Bosančić ili nije dobro pročitala tekst ili je pošto poto željela nešto drukčije, tek ubacila je kao "inovacije" videa, fantazme, plesanje zbora i još koješta čega nema u okorjelom sicilijanskom selu 19. stoljeća. Najmanje žena koje javno sjede muškarcima u krilu, piju s njima također javno i uopće ponašaju se vrlo " moderno". Ili je verizam specifičnih oznaka ili nije, oboje ne može! A najveći je "grijeh" ometanje intermezza akcijom što danas već postaje noćna mora onih koji bi "samo" slušali glazbeni predah, uvertiru, interludij, postludij, pa i intermezza, kako ih je autor s razlogom zamislio. Dakle i ovdje bi manje bilo više!
Pjevalo se i skupno sviralo neujednačeno pod ravnanjem Jure Bučevića. Pjevači dobri, zbor korektan, orkestar često "prljav" s vrištavim flautama, falš harfom, preglasnim limenim puhačima..., ipak u cjelini muzikalno sa zanosnim klimaksima Uz spomenute zvonke i uvjerljive Teskeru i Jota, odličan iskusni Robert Kolar i dva mlada perspektivna mezza Ivane Bosančić Lasić i Dore Jana Klarić. Ova potonja u ulozi majke koju su zaboravili maskirati pa je groteskno izgledala kao kći vlastitom sinu!
I na kraju treba biti jasno: Opera Zagreb festival nije natjecanje. Tek dobrodošlo upoznavanje s drugim ansamblima a osobito s repertoarom koji nismo dugo gledali.