Nema ništa od kukanja, dosta je bilo ćutanja/Za svoj život bori se, brani se, odbrani se/Brani se, kuda ovo vodi, pitaš se/Ma ne daj da te slomi, brani se - jedna je od strofa s novog, četvrtog albuma “Ikone pop kulture” beogradske grupe S.A.R.S. koja, kao i poruke Dubioze kolektiv, TBF-a, Hladnog piva, Damira Avdića, Ede Maajke i niza drugih izvođača s “brdovitog Balkana”, zvuči poput slogana s “bosanskih barikada”, odnosno odašilje univerzalnu poruku o tome da nam je dosta stanja u kojem se koprcamo posljednjih dvadeset i kusur godina. Ukrali su nam trećinu života i ne da ne ide nabolje, ili kako je jedan od starijih prosvjednika u Tuzli savršeno pretočio u aforizam “Ja, djeco, ne znam šta je internet, ali vi nećete znati što je penzija”.
U međuvremenu, pjeva S.A.R.S., zabavljaju nas “ikone pop kulture, moralne karikature” jer ovdje je odavno na vlasti “sprega politika i estrade”. Ne, ništa nova ne poručuju S.A.R.S., ali ovdje, izgleda, nema druge nego baviti se politikom, ekonomijom i medijima jer “najgori soj ljudi u prvom je planu”. Nisu, ni glazbeno gledano, S.A.R.S. na nivou Haustora iz sredine 80-ih godina, kad je i u svjetskim razmjerima njihov “Treći svijet” bio inovativan i revolucionaran, ali nije zgorega vratiti se na jedno od izvorišta onoga što danas čini sve popularniji beogradski bend koji je nakon crnohumornog hita “Buđav lebac” iznašao način da opstane i sazrije. Naime, Haustor su u suton novog vala, a uz njih Film, Azra, Pankrti, Idoli i drugi, jer kod umjetnika je “bullshit detector” razvijeniji nego kod običnih ljudi, prilično točno predviđali ono što će nam se dogoditi tijekom 90-ih.
Nije čudno što publika na potezu od Ajdovščine do Kumanova - to su samo dva od dvadesetak izlistanih gradova u kojima do konca ljeta nastupa S.A.R.S. - jako dobro razumije i prihvaća ono o čemu pjeva ova grupa.
Kao i njezini prirodni saveznici iz TBF-a, Piva ili Dubioze s kojom 1. ožujka S.A.R.S. svira u splitskoj Spaladium areni, dočim je njihov samostalni koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture bukiran za 29. ožujka.
I u slučaju “Ikona pop kulture”, čijih osam pjesama u nepunih 28 minuta možemo pojmiti i mini albumom, besplatno dilanje internetom pokazalo se još jednom kao dobitna formula za preskakanje lokalnih, državnih, političkih i nacionalnih barijera, no bez sadržaja kakav nude S.A.R.S. takva bi rabota ipak bila jalova. Usto, “Ikone pop kulture” donose solidan balans reggae, funk, rock i ska glazbe, što je također glazbena shema koju često primjenjuju regionalni sastavi ponikli u 21. stoljeću, a skloni socio-političkim temama čije crnilo S.A.R.S. razblažuju ljubavnom optikom i pokušajem traženja pozitivnih vibracija u općoj depresiji i rezignaciji.