U dvadeset godina koliko je prošlo od "Up", a za koji je snimio deset od čak 130 priređenih pjesama, Peter Gabriel je tek ovog prosinca objavio prvi autorski album s novim skladbama. U međuvremenu dobili smo tek album obrada tuđih skladbi ("Scratch My Back") i album instrumentalnih verzija otprije poznatih njegovih pjesama ("New Blood"). Je li posrijedi (bila) autorska blokada ili manjak želje da svakih nekoliko godina snimi neke od skladbi koje nije snimio za "Up" teško je reći, ali sad se može konstatirati da je Gabriel s albumom "i/o" smislio koncept koji prije njega nitko nije realizirao u diskografiji, barem koliko pamti autor ovog teksta. Naime, svaku od 12 novih pjesama koje je napisao i skladao te potom snimio uz nekoliko desetina glazbenika od kojih valja izdvojiti Manua Katchea (bubnjevi), Tonyja levina (bas), Davida Rhodesa (gitare) i koproducenta Briana Enoa (sintisajzeri, udaraljke) kao jezgru, Gabriel je ponudio u dvije verzije. Prva je "Bright Side Mix", a druga "Dark Side Mix" i to nije samo finesa jer iste pjesme u "svijetlom" i "mračnom" miksu zaista zvuče drugačije dok naslov albuma "i/o" označava skraćenicu za input i output. S obzirom, pak, na period pripreme albuma - deset, a možda i dvadeset godina - neki su album "i/o" nazvali i Gabrielovim "Chinese Democracy", aludirajući time na vrijeme koje su potrošili Guns N‘ Roses da porode navedeni album.
Dočim "Chinese Democracy" baš i nije bio nešto u opusu Gunsa, "i/o" bi u Gabrielovom opusu, računajući i albume koje je snimio kao nekadašnji vokalist prog-rock sastava Genesis, mogao zazueti važno mjesto. Ne samo kao koda njegove respektabilne karijere kojom je štošta promijenio u popularnoj glazbi, nego kao album mjerljiv s njegovim komercijalnim vrhuncem "So" (1986) kojim je uvelike setirao zvuk pop glazbe 80-ih. Meni će najdražim i najboljim ostati treći od četiri solo albuma nazvana imenom Petera Gabriela na kojem je pomirio art i prog-rock s post-punkom, new waveom i popom. Srećom, nije teško potpisati i da je "i/o" jaka cjelina s humanističkom potkom u izrazito nehumanim vremenima, ponuđena u mračnijoj i svijetlijoj izvedbi. Nešto poput yin i yanga ili poput naravi čovjeka koja može biti dobronamjerna ili zlonamjerna. Moguće je "i/o" shvatiti i kao opomenu da sudbina čovječanstva, o kojem Peter Gabriel zdušno pjeva i mari, može biti svijetla, ali i mračna. Ovisno o tome kako će se u narednih desetak godina rasplesti zbivanja oko nas; politička, ratna, klimatološka, ekonomska, tehnološka, vjerska… Sve je na kocki, a Gabriel, gledajući i unatrag, pred nas postavlja pitanje o tome kuda hrlimo; ovaj put kao stari mudrac zabrinut za one koji će ostati živi nakon njegove smrti. Ne znam je li astrološki ili astronomski bitno, ali svaku od pjesama s "i/o" Gabriel je tijekom 2023. godine objavio točno na puni mjesec, a premda nijedna nije dospjela na top-liste singlova, album je ipak zainteresirao niz njegovih poklonika, zasjeo na vrhove lista najprodavanijih albuma diljem Europe i počeo pobirati hvalospjeve kritike. Jednostavno, za tržište singlova Gabriel je prestar, ali za tržište albuma njegov "i/o" jak je adut pri čemu valja istaknuti da je prijemčiv kao i "So" iz sredine 80-ih. Na neki način i stilski srodan, jednostavan i koherentan.
Pri tome "bright side" mikseve nose istaknutiji vokal i gitare, a "dark side" mikseve istaknutije udaraljke i gudači, no ni u jednom izdanju nisu na gubitku melodije kakvima se Gabriel nije mogao podičiti još od spomenutog albuma "So". Premda za moj ukus "i/o", kao i niz drugih Gabrielovih radova, sadrži višak slojeva, premaza i boja ne može se poreći izravna emocionalnost pjesama i Gabriela kao osjećajnog vilenjaka koji brine usud svijeta. Sjajno je i što se ne trudi takmičiti s mlađima nego što tehnologiju koristi kao iskusni čarobnjak koji je nekoliko puta otvarao nova vrata u rock i pop glazbi da mu sada kao dokazano velikom umjetniku to nije potrebno činiti. "i/o" je vrlo osoban album o univerzalnim temama i neporecivo lijep. Bez ozbira jeste li raspoloženiji za vedriji ili sumorniji narativ novih pjesama Petera Gabriela o vremenu u kojem smo izgubili "liniju koja dijeli dobro i zlo" i "liniju koja dijeli ludilo i zdrav razum".