Berlinska Staatsoper Unter Den Linden objavila je ovaj tjedan da se njihov doživotni glazbeni šef, legendarni maestro Daniel Barenboim, uvelike zaslužan za promicanje Wagnerove glazbe i u samom Izraelu, iz zdravstvenih razloga povlači s pozornice u narednim mjesecima.
Berlinska državna opera oglasila se nakon što je sam Daniel Barenboim, glazbenik gigantske biografije, dirigent, istovremeno i pijanist - njegov recital s programom djela Franza Schuberta bio je održan na 63. Dubrovačkim ljetnim igrama u atriju Kneževa dvora - dobitnik nekoliko Grammyja, čovjek koji je u karijeri vodio pariški i čikaški orkestar te milansku Scalu, dirigent Bečkih novogodišnjih koncerata, objavio da odustaje od nastupa zbog neurološkog stanja koje mu je dijagnosticirano.
"S mješavinom ponosa i tuge povlačim se iz nekih svojih izvođačkih aktivnosti, posebice dirigentskih angažmana u nadolazećim mjesecima", napisao je maestro.
U Berlinskoj državnoj operi zaposlen je ugledni hrvatski solist, bas-bariton David Oštrek, koji se ukratko iz Berlina javio za Jutarnji list.
"Daniel Barenboim nam je, glazbenicima u Staatsoperi, kao tata, usudio bih se reći. Svi u kući zabrinuti smo za njega, navikli smo na njegovu stalnu prisutnost. Jedna je od posljednjih legendi glazbe i uvijek je unosio dozu mira među umjetnike u Staatsoperi. Želimo da se brzo oporavi i da se što prije vrati", rekao je David Oštrek, koji će uskoro u Berlinskoj državnoj operi debitirati kao Don Basilio u Rossinijevom "Seviljskom brijaču". Do kraja godine očekuju ga uloge u Rossinijevoj "Talijanki u Alžiru" (Mustafa) u berlinskom Theater im Delphi te u Puccinijevoj "La Boheme" (Colline) u matičnoj mu kući "Ispod lipe". Ovo je našem mladom bas-baritonu osma sezona u berlinskoj Staatsoperi, a dosad je jedno pet produkcija radio sa samim Danielom Barenboimom. "Glazba vas može naučiti o životu, o tome kako postići da strast i disciplina koegzistiraju", rekao je svojedobno Daniel Barenboim.
Moć klasične glazbe je da liječi podjele i izazove neznanja, da bi se stvarala glazba, ona se mora i slušati - premise su na kojima je Daniel Barenboim, prvo kao pijanist, kasnije i kao dirigent, djelovao još od ranog djetinjstva, odrastajući uz majku i oca glazbenike, koji su ga i podučavali sviranju.
Barenboim je, vjerujući kako "Wagner jest bio antisemitski usmjeren, ali njegova glazba nije", nakon Zubina Mehte počeo rušiti wagnerijansko-nacistički tabu u Izraelu. Gostujući u Jeruzalemu s wagnerijanskim repertoarom, učinio je to tolerantno. Pružio je priliku onima koji su željeli napustiti dvoranu da to i učine. Kasnije se zbio posve drugačiji događaj: u Bayreuthu je gostovao jedan izraelski komorni orkestar koji je svirao i Wagnerovu glazbu, iako je još 1938. Thomas Mann bio izjavio kako je "puno Hitlera u Wagneru", omiljenom Hitlerovu kompozitoru, autoru pamfleta "Židovstvo i glazba".
Današnja diskografija obuhvaća Barenboimove izvedbe kompletnih klavirskih sonata, Beethovenovih koncerata i simfonija, ali i djela Bouleza i Cartera.
Daniel Barenboim rođen je u Buenos Airesu 15. studenog 1942. kao dijete rusko-židovskih imigranata u Argentini. Prvi javni recital imao je sa samo sedam godina. U Salzburgu je učio dirigiranje kod Igora Markevitcha, a upoznao je i Wilhelma Furtwänglera, koji je jedanaestogodišnjaka proglasio "fenomenom".
Zatim je dobio stipendiju za studij harmonije i kontrapunkta u Parizu. Senzacionalan recitalski debi u londonskom Wigmore Hallu, koncertni debi u Parizu i New Yorku, potonji s Njujorškim filharmonijskim orkestrom i Leopoldom Stokowskim, potvrdili su status tinejdžera kao doista iznimnog glazbenika.
Na Barenboimov razvoj snažno je utjecalo iskustvo muziciranja s, između ostalih, njegovom pokojnom suprugom, violončelisticom Jacqueline Du Pré, violinistima Itzhakom Perlmanom i Pinchasom Zukermanom te pjevačima Dame Janet Baker i Dietrichom Fischer-Dieskauom.
Dirigentska karijera Daniela Barenboima dobila je zamah 1968., kada je nastupio u New Yorku s Londonskim simfonijskim orkestrom. Ubrzo je uspostavio bliske odnose kao gostujući dirigent s Berlinskom filharmonijom, Londonskom filharmonijom i Čikaškim simfonijskim orkestrima, a svoju sklonost operi otkrio je nizom Mozartovih izvedbi na Međunarodnom festivalu u Edinburghu. Imenovan je glazbenim direktorom Pariškog orkestra 1975., na toj je dužnosti ostao do 1989.. Na festivalu u Bayreuthu pojavio se prvo s produkcijom "Tristana i Izolde". Vraćao se u Bayreuth osamnaest uzastopnih ljeta kako bi dirigirao Wagnerovim operama.
Godine 1991. Barenboim je naslijedio Sir Georga Soltija na mjestu glazbenog direktora Čikaškog simfonijskog orkestra; 2006. imenovan je doživotnim počasnim dirigentom orkestra. Postao je generalni glazbeni direktor berlinske Staatsoper Unter den Linden 1992. i "doživotni šef-dirigent" Staatskapelle Berlin 2000. Proglašen je prvim počasnim dirigentom Berlinske filharmonije. Također, redovito surađuje s Bečkom filharmonijom, s kojom je vodio Novogodišnji koncert 2009., 2014. i 2022. U milanskoj Scali nakon Riccarda Mutija postao je prvi gostujući dirigent, kasnije i muzički direktor.
Barenboim je u njujorškom Metropolitanu debitirao 2008., naravno, s Wagnerovim djelom, s "Tristanom i Izoldom". Kad je riječ o Danielu Barenboimu, ambasadoru Wagnera u Izraelu, u tome je ulogu imao njegov susret ranih 1990-ih s Edwardom Saidom, palestinsko-američkim književnim kritičarom i javnim intelektualcem. Dijelio je mnoga Saidova stajališta o budućnosti Bliskog istoka i podržao njegov poziv na mirno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. 1999. godine osnovali su West-Eastern Divan Orchestra, ansambl koji čine mladi glazbenici s Bliskog istoka, uključujući Izraelce, Palestince, Egipćane, Sirijce, Jordance i druge.
Godine 1990. dirigirao je prvim gostovanjem Berlinske filharmonije u Izraelu, ali nije tada izveo Wagnera. Inteligentno je procijenio da Wagnera u Izraelu treba izvesti domaći orkestar; nije prošlo mnogo, a Barenboim je s Izraelskom filharmonijom izveo Wagnerove uvertire.
Rad Daniela Barenboima kao glazbenika i humanitarca prepoznat je nizom najvećih glazbenih nagrada i počasti. Ima skoro 10 Grammyja, francuske najviše državne nagrade, nagradu britanskog kraljevstva te najveće državne i glazbene nagrade u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj i Njemačkoj.