Tko bi lud na tako malom tržištu poput hrvatskog i to usred najveće krize koju od svog postanka pamti diskografska industrija odlučio osnovati novu diskografsku kuću? Jedan od tih “luđaka” koji smatraju kako i danas ima smisla osnovati novu diskografsku kuću je Vedran Meniga, koncertni promoter, jedan od čelnih ljudi Seasplash Festivala te hrvatskog tima festivala Outlook i Dimensions, panker, aktivist i donedavno bubnjar Radikal Dub Kolektiva, a sada i diskograf koji je PDV, odnosno Prekomjernu Dozu Vinila/Punu Digitalnu Vreću, pokrenuo s bliskim prijateljima i kolegama entuzijastima. Znaju oni da od svog PDV-a neće imati značajan profit, ako ga uopće ostvare, ali nisu mogli odoljeti ideji koja je prije četvrt stoljeća i potpisnika ovih redaka nagnala da se upusti u srodne diskografske avanture.
U prvoj “prekomjernoj” dozi PDV-a stigle su nam vinilne LP ploče, ali i CD te internetska izdanja Radikal Dub Kolektiva, pulskog punk-rock benda Fakofbolan, novog pop-punk trija Saša 21 u režiji Saleta Verude iz KUD-a Idijoti, mračnog zagrebačkog hardcore-metal benda Ponor, osječko-beogradskog hip hop dua Bvandžija ( Kandžija i Bvana), izvrsnog zagrebačkog stoner-rock benda Stonebride te dvostruka kompilacija “Seasplash Ritam”.
S obzirom na rolu Vedrana Menige i činjenicu da je “Hellnes Centar” posthumni album relativno nedavno rasformiranog Radikal Dub Kolektiva, pristojnost nalaže da baš tom izdanju prepustimo centralnu poziciju današnje rubrike. Tim više jer je “Hellness Centar” najjače izdanje Radikal Dub Kolektiva, ali i jedno od najpotentnijih unutar ovdašnje produkcije reggae i dub glazbe koja je u posljednjih petnaestak godina osvojila dio mlade hrvatske i regionalne publike te univerzalno, odnosno globalno razumljivo. S obzirom na dominantno instrumentalni karakter glazbe nameće se i usporedba Radikal Dub Kolektiva u okviru dub i reggae scene s ulogom The Bambi Molestersa na svjetskoj surf-rock sceni. Realno, RDK nisu u okviru dub i reggae glazbe dosegli onu razinu internacionalnog ugleda kakvu su dosegli The Bambi Molesters u surf i instrumentalnoj rock glazbi, no lijepo je dočekati stilski čvrsto i sadržajno suvislo izdanje unutar žanra s kojim su neki naši sastavi koketirali još od kompilacije “Paket aranžman” i prvijenca Šarla akorbate ili znamenitih ostvarenja Haustora, poput “Trećeg svijeta”.
Nedovoljno pratim svjetsku dub scenu današnjice, za razliku od upućenosti u reggae i dub glazbu ranih 80-ih, pa ne znam tko bi u svijetu bili najbliža braća po oružju Radikal Dub Kolektiva. Ipak, stari par izraubanih ušiju daje do znanja da je “Hellness Centar” zanimljiv album glazbe koja na prvu loptu zvuči poput poziva na mentalnu relaksaciju i neku vrst auditivnog wellnessa, ali i na instrumentalne dub snimke velikih pjesnika i revolucionara poput Lintona Kwesija Johnsona. Ukratko, aktivizam zamjetan, a ugoda zajamčena.