Dokumentarni film ‘Naš Mali‘ autorice Ivane Guberine, posvećen Draženu Petroviću, u ponedjeljak 15. siječnja biti će emitiran na Prvom programu HTV – a u 20.15 sati.
Riječ je o prikazu košarkaškog Mozarta iz vizure koja je dosad ljudima izvan njegova rodnog Šibenika, ostala prilično sakrivena.
U filmu "Naš mali" košarkaški Mozart, bek šuter Šibenke, Cibone, Real Madrida, te NBA-ovih klubova Portland Trail Blazers i New Jersey Nets, zatim nositelj zlatnih medalja s europskih i svjetskih košarkaških prvenstava, olimpijskih srebra i bronci, te osvajač klupskih državnih i europskih trofeja, počevši od Šibenkinog prije 30 godina, predstavljen je iz vizure onih koji su ga najviše voljeli.
Draženove košarkaške godine bile su, naime, posebno vrijeme za Šibenik, neizbrisivo sjećanje na dane zajedništva, zanosa, ponosa i slavlja, vrijeme u kojem se od trafike i pošte, preko tvornice, općine i milicije do frizerskih salona, brijačnica, Šupukova kafića i Šupine gostione pričalo uglavnom o jednoj stvari, o košarci
"Trebalo je 34 mjeseca aktivnog rada, puno neprospavanih noći, zavirivanja u poznato i nepoznato, ostvarenja nemogućeg i naizgled nedostižnog, da nastane ovaj film", rekla je u svibnju Jutarnjem listu njegova autorica, šibenska učiteljica Ivana Guberina, inače i članica šibenskog pjevačkog društva Kolo.
Film u koautorstvu s Ivicom Poljičkom, državnim tajnikom u Ministarstvu kulture, za koji je glazbu radio Matej Meštrović, lani je predstavljen prvi put na tvrđavi Barone, kao uradak autorice pet prethodnih dokumentarnih filmova: "Čarobni grad",NP "Kornati",NP "Krka", "Šibenska kartulina", "Šibenik za sva vrimena".
Film traje 52 minute, sniman je u Šibeniku (Spomen soba, Draženovo igralište, dvorana Baldekin, OŠ Jurja Šižgorića, Preradovićeva ulica, snimka grada iz zraka, Dolac), u Zagrebu (snimke iz zraka, Draženov spomenik, Muzejsko – memorijalni centar Dražen Petrović) i u Beogradu (košarkaška dvorana).
U filmu o Draženovu govore članovi Draženove obitelji, zatim manje široj javnosti poznati protagonisti Draženova vremena, te renomirani sportaši, treneri i sportski radnici.
U filmu su Biserka Petrović, Aleksandar Petrović, Mirko Novosel, Stojko Vranković, Neven Spahija, Goran Ivanišević, dr.sc. Ivica Poljičak, Danira Nakić Bilić, Drago Lakić (Laki), Vlade Đurović, Zoran Slavnić (Moka), Krešimir Lambaša (Rambo), Boris Pelajić (Pele), Dinko Bujas (Murgaš),Tomislav Baljkas (Zeko), Ante Baranić, Miro Kotarac, Franjo Arapović, Mihovil Nakić, Vlasta Relja, Željko Marelja, Branko Macura, akademik Kažimir Hraste, dr.sc. Zlatko Mateša, Damir Milačić, Miro Jurić, Vlado Čović, Zdravko Pilić, Marina Jurković, Tomislav Gega, Milan Gega, Boris Štrkalj...
Tako od Biserke Petrović doznajemo o hrpi pisama koje su pisale obožavateljice, zaljubljene u Dražena, a od Aleksandra Petrovića o tome da ga brat nije štedio na terenu kad su igrali u suparničkim dresovima, za Šibenku i Cibonu, zbog čega je čak izbila kratka svađa u obitelji.
Naročita vrijednost filma su ispovijesti navijača, ljudi iz grada, onih koji su bučili u dvorani, pa i za vrijeme legendarne utakmice Šibenka - Bosna.
Film je na mahove vrlo duhovit, budući da Draženovi sugrađani govore bez cenzure, vrlo emotivno.
No istovremeno može i kod svakog tko je živio Draženovo vrijeme napuniti oči suzama.
Poznato je da se Dražen budio prije svih da trenira šut.
- On je toliko trenirao, znao bi ubaciti i do 1000 koševa dnevno kako bi sebe doveo savršenstva. Izvan terena je bio potpuno druga osoba, miran, tih, samozatajan, a na terenu stroj- objasnila je autorica filma.
Ovih blagdana Draženov je dres i kao nekovrsna skulptura osvanuo na šibenskom adventskom parku, no oni koji su odrastali u vrijeme Draženovih godina, znaju da sjećanje na njega nema baš veze s dionizijskim.
Uspjeh se vježba, prepoznavanjem svojih mogućnosti, trudom, radom i odricanjem, poruka je Draženova života, koja idejno nadilazi i mega uspješnu košarkašku priču.
I to je poruka za one koji ostaju. Poglavito za djecu koja i sudjeluju u filmu.
- Poznam djevojčicu čija mi je mama rekla: ‘‘Svaki put kad prođe kraj Draženovog spomenika ona njemu nešto šapće, zagrli ga, a zašto nemam pojma. A na pitanje što on radi, ona je rekla da sjedni na klupi, čuva loptu i nju- rekla je autorica filma Ivana Guberina.