Je li žena možda bez svijesti? Krije li se iza zagrljaja muškarca nasilan čin? Samo su neka od pitanja koja problematizira novi film posvećen jednoj od valjda najslavnijih slika na svijetu – "Poljupcu" Gustava Klimta. Oko toga što doista prikazuje remek-djelo majstora secesije koje se čuva u Muzeju Belvedere u Beču mišljenja struke se poprilično razilaze. Dokumentarac pod nazivom "Klimt & The Kiss" stoga nastoji rasvijetliti misterij Klimtova čuvenog djela, koje je prema nekima ultimativna ekspresija i ikona ljubavi, dok ima i onih koji smatraju da ono skriva mračnu tajnu i što dulje ga promatraš postaje mračnije i mračnije.
Slika je "spomenik određenom činu", kaže Ivan Ristić, kustos Muzeja Leopold u Beču. Ali pitanja vrebaju ispod površine: "Kakva je sudbina ove ljubavi? Ako je to uopće ljubav?"
Scena je u svakom slučaju, smatraju stručnjaci, čudna. Na prvi pogled djeluje romantično i veselo, no duljim i dubljim promatranjem dobiva se posve drukčiji dojam. Muška figura kojoj se ne vidi lice grli žensku figuru oko vrata i ljubi je u obraz. Oči ženske figure su zatvorene, jedom rukom obavija vrat muškarca, a drugom ga drži za ruku. Žena kleči na livadi punoj cvijeća, dok joj bose noge lebde s ruba zemlje prema nepoznatom ponoru. Ima nešto dominantno i nasilno u zagrljaju muške figure, a nešto nemoćno, očajno, gotovo patetično u ženi, jedno je od niza tumačenja.
Neki od stručnjaka koji se pojavljuju u filmu vide ovu sliku kao prikaz alegorije ljubavi ili grčke mitološke priče o Arijadni i Dionizu. Ima i onih za koje je to definitivno prikaz samog umjetnika i njegove muze, Emilie Flöge.
Klimt i Flöge zbližili su se 1892., kada je Klimt imao 30, a Flöge 18 godina. Flöge je postala uspješna modna dizajnerica i krojačica, krećući se s Klimtom u otmjenim boemskim krugovima u Beču. Klimt joj je u oporuci ostavio pola svog imanja, iako se njih dvoje nikada nisu vjenčali. Priroda njihova odnosa do danas je, međutim, predmet špekulacija. Poznato je da je Klimt bio u seksualnim odnosima s mnogim svojim modelima, no Flöge mu je bila stalna partnerica tijekom života i neki vjeruju da je njihova veza, zapravo, bila platonska.
U tom smislu vide "Poljubac" kao zamišljenu scenu njihove ljubavi koja je postala tjelesna, ali ne isključuju da se možda radi o prikazu njihovog stvarnog erotskog odnosa.
Poznata je Klimtova opsjednutost erotikom koja je vidljiva u mnogim njegovim djelima, kao i njegov vlastiti seksualni promiskuitet. Volio je odvlačiti siromašne mlade žene s ulice i dovoditi ih u svoj studio da ih slika gole, ponekad je dovodio nekoliko njih odjednom i poticao ih na međusobne seksualne odnose dok je on slikao. U filmu su znanstvenici i kustosi podijeljeni oko toga kako čitati ovaj aspekt Klimtova života. Baris Alakus, direktor vile Klimt, kritizira način na koji je Klimt koristio žene različitih klasa za različite ciljeve, tako da je "imao ženu za svaku situaciju". Stephanie Auer, kustosica u muzeju Belvedere, ističe pak da su homoseksualni činovi u koje je stavljao modele iz radničke klase bili nezakoniti u Beču u to vrijeme, što pokazue Klimtovo zanemarivanje njihove sigurnosti i poštovanja. No nisu svi kritični prema Klimtovom odnosu prema ženama. Dr. Marian Bisanz-Prakken tvrdi da je Klimt naprosto slavio "svetu" žensku erotiku.
"Žene su ga voljele, a on je volio žene", zaključuje pak povjesničar umjetnosti Patrick Bade.